Gotovo svaki aspekt našeg života ovisi o prirodi, od hrane do goriva i odjeće. Ipak, neki od nas puno više od drugih vole provoditi vrijeme u prirodi. Kako bi pokušali razumjeti zašto, znanstvenici nekoliko svjetskih sveučilišta proučavali su više od 1100 parova blizanaca kako bi otkrili koliko bi naša povezanost s prirodom mogla ovisiti o našoj DNK. Njihove rezultate donosi The Conversation, a otkrivaju da se gotovo polovica varijacija u povezanosti ljudi s prirodom može pripisati genetici.

Priroda je dobra za vas

Postoje jasni dokazi da čak i šetnja lokalnim parkom može biti korisna za naše mentalno i fizičko zdravlje. Ipak, s poslovnim i obiteljskim obavezama i prepunim rasporedima, većina nas ne provodi redovito vrijeme u prirodi. Istraživači su se pitali zašto neki ljudi provode više vremena u prirodi od drugih i što podupire činjenicu da se neki od nas osjećaju čvršće povezani s prirodom. Možda je naš afinitet prema prirodi naslijeđen. Ili ga možda dobivamo iz okolišnih čimbenika – poput prekrasnih šuma – u mjestima na kojima živimo. Ili možda dolazi iz našeg kulturnog miljea kao što su knjige koje čitamo ili TV programi koje gledamo. Zaključili su da bi pronalaženje odgovora na ova pitanja moglo pomoći da shvatimo kako povratiti prirodu u živote ljudi.

Proučavanje blizanaca

Kako bi došli do odgovora, proučavali su više od 1100 parova blizanaca kako bi razumjeli podrijetlo sklonosti prema prirodi, a rezultate su objavili u PLoS Biology. Ispostavilo se da su jednojajčani blizanci mnogo sličniji jedno drugom u povezanosti s prirodom od dvojajčanih blizanaca. Statistička analiza rezultata pokazala je da se 46% varijacija u vezi s prirodom, mjereno na psihološkoj ljestvici, može objasniti genetskim čimbenicima. Čini se da čak i vrijeme koje provodimo u vlastitim dvorištima i posjećujući lokalne parkove ima snažnu genetsku osnovu. Studije blizanaca pokazuju da se 46% varijacija u vezi s prirodom mjereno na psihološkoj ljestvici može objasniti genetskim čimbenicima.

Zašto postoji snažan genetski utjecaj na našu ljubav prema prirodi? Moglo bi se reći da je povezanost s prirodom našim predcima davala veliku prednost u preživljavanju. To je moglo dovesti do formiranja složenih mreža gena koji upravljaju našim odnosom prema prirodi i kako se ponašamo u njoj. Unatoč jasnoj ulozi genetike, rezultati istraživanja pokazuju da drugi čimbenici zapravo oblikuju većinu naše sklonosti prema prirodi. To može uključivati ​​odredišta za odmor koja smo posjećivali kao djeca, primjere koje su dali naši roditelji, prijatelji i drugi članovi obitelji, obrazovna iskustva i živimo li u području biološke raznolikosti. Ovo je dobra vijest, jer su mnoge od ovih stvari pod našom vlastitom kontrolom.

Priroda i zdravlje

Teretane na otvorenom ili ekološko volontiranje mogu poboljšati fizičko, mentalno i socijalno zdravlje te dobrobit. Igra u prirodi može imati snažan utjecaj na djecu, a dugoročno bi mogao koristiti njihovom zdravlju. Dublje pitanje, na koje još uvijek nemamo jasan odgovor – potiče li boravak u prirodi naš osjećaj brige za okoliš, a zauzvrat podršku inicijativa za očuvanje prirode?
Američki ekolog James Miller tvrdio je da su interakcije s prirodom ključne u stvaranju podrške prema akcijama za zaštitu prirode. Ipak, australska studija koju je vodila ekologinja Jessica Pinder, pokazala je da je zabrinutost za očuvanje prirode među australskim studentima jače povezana s društvenim i kulturnim iskustvima u djetinjstvu nego s količinom vremena koje osoba provodi u prirodi. Jasno je da se na ovom području može još puno naučiti.

U konačnici, sada znamo da unatoč genetskoj osnovi naše sklonosti prema prirodi, mnogo toga ovisi i o drugim čimbenicima koji su definitivno pod našom vlastitom kontrolom. Stoga donesite odluku već danas da obnovite svoju vezu s prirodom!