Kako bi izgradio kuću od 49 četvornih metara, COBOD International, dobavljač 3D pisača, udružio se s danskom arhitektonskom tvrtkom 3DCP Group. Zajedničkim snagama tako su uspjeli napravili kuću zidova visokih tri metra, i to u samo 26 sati tijekom sedam dana.
Uz 3D ispis koji dopušta veću kreativnu slobodu, arhitekti su svojim dizajnom odlučili odati počast Gvatemali.
“Ako pogledate nacrt, zidovi su postavljeni tako da podsjećaju na šapu jaguara koji je prisutan u tom području”, rekao je Mikkel Brich, izvršni direktor 3DCP grupe, za Euronews.
Krov kuće od palminog lišća podsjeća na “palape” – nastambe sa slamnatim krovovima – koje se mogu naći diljem Srednje Amerike: jeftini su, pružaju toplinsku izolaciju i prikladni su za seizmička područja budući da su napravljeni od fleksibilnog materijala.
Potres od 9 po Richteru
“Kako bismo osigurali da struktura može izdržati potencijalna seizmička opterećenja, izračunali smo potrebnu čvrstoću zgrade. Zgrada je projektirana da može izdržati potres od 9 stupnjeva”, rekao je Brich.
“Napravili smo to sljiedeći lokalne kodove i globalne smjernice za izračune. Također smo napravili naknadne simulacije kako bismo imali najveću moguću sigurnost”, dodao je.
No, posao su im znatno otežavale ekstremno visoke temperature na tom području.
“Vrućina, više od 40 stupnjeva Celzijevih i izravna sunčeva svjetlost najveći su neprijatelji materijala za 3D printanje budući da je sklono pucanju u takvim uvjetima. Kako bismo se borili protiv toga, odlučili smo raditi noću”, rekao je Brich.
Zelena alternativa
COBOD je također dizajnirao prvu europsku 3D tiskanu zgradu, koja se nalazi u Kopenhagenu. Osim toga, uz pomoć 3D printanja uspjeli su napraviti školu u ratom uništenoj Ukrajini.
Rastući interes za ovu tehnologiju djelomično je posljedica činjenice da se građevinski sektor smatra glavnim emiterom stakleničkih plinova. Naime, istraživači procjenjuju da građevinska industrija čini 40 posto svjetske potrošnje materijalnih resursa i 38 posto svojih emisija stakleničkih plinova.
Konkretno, beton je odgovoran za 8 posto svjetskih emisija ugljičnog dioksida zbog energetski intenzivnog procesa koji je potreban za njegovu proizvodnju.
