Laboratorijski uzgojena govedina i piletina proučavaju se već neko vrijeme, ali malo je tvrtki krenulo u proizvodnju ribe i morskih plodova. Stoga su Steakholder Foods, biotehnološka tvrtka sa sjedištem u Izraelu, i singapurski pokretač stanične poljoprivrede, Umami Meats, počeli ulagati u razvoj prvog ribljeg filea uzgojenog u laboratoriju koristeći tehnike 3D printanja.

Naime, prema Svjetskom ekonomskom forumu (WEF), diljem svijeta ljudi konzumiraju ribu i morske plodove više no ikada prije. Paralelno, znanstvenici upozoravaju da ukoliko se nastavi ovoliki izlov, naša bi mora i oceani uskoro mogli ostati prazni. Konkretnije, prema studiji koju je provelo Sveučilište Dalhousie, ako se baš ništa ne promijeni, svjetski bi oceani mogli biti praktički ispražnjeni do 2048. godine.

Na tržištu već iduće godine?

“Počeli smo 3D ispisivati riblje proizvode. Ljuskavost ribe je nešto što je jedinstveno za ribu. S našim mogućnostima ispisa zaštićenim patentom, znamo 3D ispisati točno istu teksturu i ljuskavost prave ribe,” rekao je Arik Kaufman, izvršni direktor Steakholder Foodsa, a prenosi Euronews.

Očekuje se da će riblji file spreman za kuhanje ući na potrošačko tržište sljedeće godine u Singapuru, a potom i u zemljama poput SAD-a i Japana.

Stanice ugroženih vrsta, poput škarpine i jegulje, koriste se za uzgoj mišića i sala, a zatim se dodaju u “bio-tintu” za ispis voluminoznog bijelog ruba.

“Proces je čist, transparentan. Krajnji proizvod je bez antibiotika i pretpostavljam da ćemo u budućnosti više razumjeti zdravstvene dobrobiti ovih proizvoda od uzgojenog mesa”, rekao je Kaufman.

Njihov proizvod karakterizira ljuskavost klasične ribe, a kad se prži i začini teško je uočiti razliku, tvrde.

Laboratorijski uzgoj stanica je preskup

Iako je postupak za ribu uzgojenu u laboratoriju lakši nego onaj s govedinom, o ribljim stanicama se zna mnogo manje nego o matičnim stanicama krave, prema izvršnom direktoru Umamija, Mihiru Pershadu.

Sam uzgoj stanica još uvijek je preskup da bi se mogao mjeriti s cijenom tradicionalnih plodova mora, tako da se riblje stanice za sada razrjeđuju biljnim sastojcima u tzv. bio-tinti.

Kaufman se nada da će složenost i razina proizvoda biti veća, a proizvodne cijene u budućnosti padati.

“Želimo da potrošači biraju na temelju toga kakav je okus i što mogu učiniti za svijet i planetarni okoliš. I želimo uzeti u obzir troškove”, dodao je Pershad.