Za mene je priroda život, najbolji lijek za sve stresove i probleme. Bez prirode nema ni života, jednostavno nam je objasnio Matija Lipar, jedan od onih pojedinaca koji ovo društvo čine boljim. Potpuno sam, već nekoliko godina čisti netaknuti dio obale u Pirovačkom zaljevu. Ondje je, kaže nam, kao dijete šetao s bakom, no nikada nije bilo ovoliko smeća kao danas.
“Kako je baka preminula prošle godine, ovu akciju čišćenja posvetio sam i njoj“, objasnio je Matija, Zagrepčanin koji je asfalt glavnoga grada prije šest godina odlučio zamijeniti zadarskom rivom.
U vrijeme neizvjesnosti Covida, kada su ljudi tražili komad prirode u koji bi se izolirali, Matija je krenuo u svoju misiju za čišći okoliš.
“Iako sam normalno radio, vikende bi provodio u Pirovcu gdje jednostavno napunim baterije. Volim šetati i uvijek kad dođem u Pirovac napravim veliki „đir”. Tako sam jedan dan šetao ovom rutom koju sam sada očistio i pomislio: ‘Pa koliko tu ima smeća, zar ova prekrasna priroda mora biti uništena plastikom i otpadom?“, objasnio je.
‘Osjećaj je neopisiv’
Vrijedni Matija zasukao je rukave i od tada redovito odlazi na to područje čistiti. Motivira ga, kaže nam, pomisao da je sve oko njega zagađeno, a ne mora biti tako.
“Nije li ljepše šetati i gledati prirodu, nego li šetati i prolaziti pokraj plastičnih vrećica, boca i plastike? Osjećaj nakon čišćenja je neopisiv, znaš da tamo više nema plastike i jednostavno gledaš na taj dio prirode na drugačiji način, prodišeš zajedno s prirodom“, dodao je, istaknuvši pritom da je ove godine, uz plastične boce, prikupio najviše stiropora koji dolazi od ribara koji ga koriste za ribolov.
Lijenost i nemar
“Stiropor je na jedan način poseban jer se raspada u komadiće koji na vjetru lako polete pa tako mogu dospjeti do mora. Još sam i pronašao dječju dudu, plastičnu nogu od lutke, bocu s deterdžentom za pranje suđa, privjesak u obliku ribe, puno staklenih i razbijenih boca, upaljača i slično“, navodi Matija.
Ondje su, objašnjava, uz samu obalu poljoprivredne površine na koje lokalni stanovnici bacaju smeće – sami uništavaju i zagađuju svoje područje. Uzrok – kaže Matija, lijenost i nemar.
@matija092 Bacaš li ti smeće u prirodu?🌳🤔#Pirovac#Hrvatska#Vlog#Sibenik#Ciscenje#Eko#Viral#Fyp#Smece#Balkan @croatiafulloflife @Ja Bolji Građanin @
“Ljudima se jednostavno ne da uzeti u ruku plastičnu bocu iz koje su pili sok i odnijeti je do auta te ju zatim baciti doma u koš, lakše ju je ostaviti na plaži među kamenjem, jer eto ona će nekim čudom u prirodi nestati, ali nažalost neće. Nikad mi nisu bili jasni takvi ljudi“, objasnio je.
Puniti baterije bez smeća?
Iako je ovu plažu čistio već nekoliko puta, uvijek se iznenadi koliko ga novog otpada dočeka, no to ga neće demotivirati. Naprotiv, kaže nam da je ova akcija za njega tradicija.
“Iako sam mislio da će smeća biti puno manje, i ove sam godine uspio napuniti dvije vreće za smeće! Napunjene vreće uvijek ostavim na početku zaljeva te pošaljem poruku lokalnom poduzeću za zbrinjavanje otpada informaciju gdje sam ostavio vreće, a oni to svake godine skupe te se zahvale“, rekao je Matija.
Područje na kojemu on puni baterije, stoga, neće ostati zatrpano smećem, no koliko je još omiljenih mjesta pojedinaca koji neće ovako zasukati rukave?
Svjestan da radi posao za sve nas, hodajući kroz prirodna bogatstva zadarskog područja, Matija bira ne okrenuti glavu od očitog problema koji je svima pred nosom, doslovno.
