Naseljavanje dabrova počelo je u Austriji pa se proširilo i na sjevernu Italiju, tako da se na Apeninskom poluotoku ovaj glodavac pojavio prvi put nakon 500 godina. Budući da su dabrovi štetočine za usjeve i poljoprivredne kulture, ljudi su godinama uništavali njihova staništa i lovili ih pa je ova vrsta jednostavno nestala s područja.

No dabrovi su i korisne životinje, njihova prisutnost na vodama smanjuje učestalost poplava, kojih je posljednjih godina u Italiji bilo sve više.

“Zbog raširenih riječnih i močvarnih dijelova, velik dio Italije pogodan je za stabilizaciju populacije dabrova i dok se čini da su sjeverne populacije izoliranije, u središnjoj Italiji pronašli smo veći potencijal za širenje”, izjavio je voditelj istraživanja Mattia Falaschi sa sveučilišta u Milanu za talijanske medije.

Također, naglasio je i kako će se populacija ovih glodavaca nadzirati jer prenapučenost može dovesti do neravnoteže u ekosustavu, kao i do šteta na infrastrukturi kao što su umjetni kanali, ceste i mostovi, što dovodi do sukoba ljudi i divljih životinja.

I iz Hrvatske su nestali dabrovi pa je prije 30 godina pokrenut projekt povratka dabra, a od 1996. do 1998. godine pušteni su u prirodu na nekoliko lokacija. Unatrag dvije godine na nekim se područjima primjećuje ekspanzija ove vrste, a tamo gdje su se proširili, poljoprivrednici se žale na velike štete na usjevima. Dabar je u Hrvatskoj zaštićena životinja, ne smije ga se loviti niti ubijati.