Istraživanje japanskih znanstvenika, objavljeno u časopisu Environmental Chemical Letters, ukazuje na pojavu nekoliko vrsta polimera i gume u vodi uzorkovanoj iz oblaka koji okružuju planine Ōyama i Fuji. Komadići plastike, manji od 5 mm (veličine sjemenke sezama), pronađeni su na raznim dijelovima planeta, ali i u  dijelovima ljudskog tijela, uključujući krv, pluća i posteljicu trudnica.

“Koliko znamo, ovo je prvo istraživanje koje je otkrilo mikroplastiku u uzorku vode iz oblaka, kako u slobodnom troposfernom sloju tako i u atmosferskom granici”, napisali su znanstvenici.

Kako mikroplastika u oblacima doprinosi klimatskim promjenama?

Voda iz oblaka uzorkovana je na vrhovima dviju japanskih planina, na nadmorskim visinama između 1.300 i 3.776 metara. Vrh planine Fuji nalazi se u slobodnom troposfernom sloju, dok planina Ōyama doseže granicu atmosferskog sloja – oba su unutar najnižeg sloja Zemljine atmosfere.

Znanstvenici su zatim koristili napredne tehnike snimanja kako bi utvrdili postojanje i vrstu mikroplastike. U oblacima je bilo čak 14 komada plastike različitih veličina po litri vode, od otprilike 7 do 95 mikrometara; nešto više od prosječne širine ljudske vlasi koja iznosi 80 mikrometara.

Plastike su hidrofobne, ali nakon dugotrajnog izlaganja ultraljubičastom svjetlu, postaju hidrofilne (što znači da vole vodu), objašnjavaju autori istraživanja.

“Naša saznanja otkrivaju da bi mikroplastika na visokim nadmorskim visinama mogla utjecati na stvaranje oblaka i, obratno, mogla bi modificirati klimu”, napisali su znanstvenici.

“Mikroplastika u slobodnom troposfernom sloju prenosi se i pridonosi globalnom zagađenju”, tvrdi glavni autor istraživanja, Hiroshi Okochi sa Sveučilišta Waseda te dodaje da ako se problem zagađenja zraka plastikom ne bude rješavao, doći će do nepovratne i ozbiljne štete po okoliš u budućnosti.

Postoje različiti načini na koje mikroplastika ulazi u atmosferu: cestovna prašina, odlagališta otpada, trošenje guma i umjetna trava potencijalni su zagađivači.

Ocean također može emitirati svoju mikroplastiku prema atmosferi putem procesa aerosolizacije, tijekom kojeg se čestice apsorbiraju u zrak. “Ako čestice mikroplastike postanu ključna komponenta oblaka, onečistit će gotovo sve što jedemo i pijemo putem ‘plastičnih kiša'”, navodi se u istraživanju sa Sveučilišta Waseda.