U Peruu, uz rijeku Rio Grande de Nazca i u dolini Ica, obitavala je drevna civilizacija Nazca, koja je svoj vrhunac doživjela između 100. pr. Kr. i 800. n. Kr., a imala je toliko dobro poznavanje geologije i tehnologije da njihov sustav za navodnjavanje, konstruiran prije više od 1500 godina, i danas ostavlja bez daha.

Spiralne konstrukcije, izrađene od kamenja, bile su dio hidrauličkog sustava koji je izvlačio i usmjeravao vodu. Vjetar je prolazio mrežom podzemnih kanala, potiskujući vodu iz podzemnih izvora na mjesta gdje je bila najpotrebnija.  Takva sveobuhvatna i dugotrajna mreža pokazuje iznimno razumijevanje  drevnih naroda  geologije i tehnologije.

Nazce su ovaj sustav izgradili kako bi dovodili vodu iz planinskih izvora, a “puquios”  su se zvala mjesta spiralnoga oblika u kojima se prikupljala voda. Ovi su bazeni često bili prekriveni drvenim krovovima, a nalaze se prilično visoko na padinama planina. Voda se se slijeva nizbrdo iz “puquiosa” prema nizinama dubokim zavojitim kanalima.

Ovi zavojiti kanali nazivaju se “ojos”, što je španjolska riječ za “oči”. Možete ući u njih, spuštajući se niz planinu, sve do dna, gdje se nalaze bunari vodom s hladnom. S druge strane, ovaj sustav zahtijeva redovito održavanje, a poljoprivrednici i danas silaze iz “ojosa” kako bi očistili kanale te uz malu modifikaciju još uvijek koriste čak 40-ak “puquiosa”.

No isplati se jer ovaj sustav za navodnjavanje već skoro 2 tisućljeća zemlju, koja bi inače bila pustinja, održava da bude plodna za ratarstvo i bujnu vegetaciju.