Umjetnik Marko Marković i inženjerka oceanografije Josipa Vujević počeli su rad na zanimljivom istraživanju u kojem, pojednostavljeno, žele stupiti u kontakt s dupinima i kitovima iz Jadranskog mora.
Markovića, priča nam on u razgovoru, kao umjetnika jako zanimaju mogućnosti performansa kao strategije komunikacije prema vrstama koje žive u ekstremnim životnim okolnostima. Tom se temom već bavio – s kolektivom glazbenika je u Beču prošle godine svirao glazbu orangutanima u zatočeništvu ZOO vrta, tako da su se s majmunima umjetnici na koncu i sprijateljili – a priča s morskim sisavcima je svojevrsni nastavak.
“Josipa i ja godinama pričamo o komunikaciji s morskim svijetom, posebice u kontekstu okolnosti koje su zadesile životinje koje žive u moru. Pri tome mislim na čimbenike kao što su globalno zatopljenje, turizam, promet, kao i podmorni građevinski radovi koji stvaraju zvučno zagađenje. Sve te pojave narušavaju biosferu i prirodni tok sisavaca kao i drugih morskih organizama u moru. Svojim performansima želim ukazati na njih”, govori umjetnik.
On i kolegica Vujević svoj projekt razvijaju u sklopu rezidencijalnog programa KONTEJNER-a te u suradnji s Mediteranskim institutom za životne znanosti u Splitu. Cilj im je stvoriti tehnologiju koja će snimati zvučne frekvencije u moru, odnosno komunikaciju kitova i delfina u Jadranu.
I more je žrtv zvučnog zagađenja
“Ideja je da potom mi sagledamo tu frekvenciju i stvorimo strategiju pomoću koje ćemo morskim bićima vraćati zvuk, odnosno određeni signal, te potom pratiti hoće li doći do komunikacije s njima”, objašnjava umjetnik, dodajući da će to biti dugotrajan proces koji će se odvijati u nekoliko faza. Cijeli projekt je tek u svojem začetku.
Marković svojim radom zapravo želi upozoriti na već postojeće veliko zvučno zagađenje, kao i na ugroženost životinjskih i biosfernih staništa.
“Poanta je inspirirati javnost da pazi i održava okoliš kojeg nastanjuju druga bića funkcionalnim i zdravim. I potaknuti ljude da se ne involviraju u prirodna staništa više no što bi trebali. Kolegica Vujević i ja ovim projektom želimo usmjeriti pažnju na očuvanje Jadranskog mora”, objašnjava ovaj izvedbeni umjetnik.
Priča nam i detalje o svojem prošlogodišnjem performansu s orangutanima, kojeg je izveo skupa s Ausländer kolektivom iz Beča, a koji je također bio fokusiran na komunikaciju sa životinjama kroz zvuk, odnosno glazbu, i performans.
Taj se umjetnički akt odvio u Schönbrunn zoološkom vrtu u sklopu Wienwoche festivala, no Marković i ostatak kolektiva su orangutane posjećivali i mjesecima prije.
“Nekoliko mjeseci smo stvarali odnos sa orangutanima, proučavali njih kao vrstu te izučavali što bismo mogli smatrati interakcijom između ljudi i životinja u zatočeništvu. Prvo smo ostvarivali vizualni kontakt, odnosno svakodnevno smo ih posjećivali u određeno vrijeme”, prisjeća se Marković, dodajući kako je to bio prvi korak u stvaranju odnosa s majmunima.
Glazba kao terapija
Proces je išao korak po korak. Kasnije su počeli životinjama svirati akustične instrumente, a potom i elektronske.
“Bitno je napomenuti da se ne radi o zvuku tj. glazbi koja loše utječe na životinje, dapače. Ona ima terapeutska sredstva i utječe na poboljšanje raspoloženja, kako kod ljudi, tako i kod životinja”, objašnjava umjetnik.
Upravo se radi glazbe stvorila prva dinamika između grupe.
“S vremenom smo počeli uočavati signalizaciju, odnosno komunikaciju orangutana. Oni, posebice kada žive u prirodi, daju različite signale jedni drugima, no također i drugim životinjama koje ih okružuju. Primijetili smo kod njih takozvani long call, gestu pomoću koje vodeći orangutan u grupi signalizira prisutnost i privrženost određene grupe. Dakle, bili smo prihvaćeni kao dio grupe orangutana te ostvarili empatijski odnos”, priča Marković.
Posebno pamti i jedno žensko mladunče, “znatiželjno i zaigrano”.
“Tijekom performansa, orangutanica Suria je stala frontalno prema publici i stvorila zvuk ‘raspberry’ puhanjem kroz svoje usne, kao što rade bebe. Majmuni tako signaliziraju spremnost za interakciju igru i stvaranje odnosa s drugom individuom ispred njih. Ja sam odreagirao na njezin poziv na igru i između nas je nastala interakcija kroz pokret. Ušli smo u empatijski odnos, stvorili vezu, kao bića spoznali jedni druge iako dolazimo iz različitih životnih okolnosti i okruženja”, zaključuje Marković.
Inače, Josipa Vujević i on će predstaviti svoj projekt javnosti u 20. svibnja u splitskoj Galeriji MKC u Domu mladih. Njihova će prezentacija biti dio izložbe Kako nas čuje more, koju postavlja KONTEJNER, a na kojoj će biti predstavljen zbir umjetničkih radova koji obuhvaćaju rezidencije, performanse uživo, radionicu i predavanja.
Zajednički tematski okvir programa koji traje do subote 20. svibnja je more i njegove ljudske i neljudske morske zajednice i povezane ekološke krize. Većina umjetničkih projekata koji će se predstaviti u Domu mladih i Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS) snažno se fokusira na zagađenje bukom ili zvuk općenito, a cijelo događanje je dio međunarodnog projekta A Sea Change.
Više o programu pronađite ovdje.
