Na otoku Visu, negdje na pola puta između gradova Visa i Komiže, u gotovo nenastanjenom naselju Dračevo polje, 2016. godine dovršena je kuća za odmor Issa Megaron. Jednokatnica s bazenom iznikla je na lokaciji koja, osim bujnog mediteranskog zelenila i neometanog pogleda, nije ponudila mnogo više– osnovna komunalna infrastruktura bila je nepostojeća, a gotovo neizgrađeni okoliš nije sadržavao dovoljno informacija o tome kako i koliko graditi. Ipak, autor Davor Mateković, osnivač i glavni arhitekt Ureda te koautorica, arhitektica Vedrana Jančić, pronalaze rješenje koje je istovremeno savladalo postojeća ograničenja i dobrovoljno pronašlo nova – u potpunosti samoodrživa kuća koja je svoje kulturno i graditeljsko naslijeđe pronašla na području Mediterana. Još u fazi izvedbe, 2015. godine projekt im je donio nagradu na World Architecture Festival-u u Singapuru u kategoriji Houses-Future projects, 2018. u Veneciji stručni časopis The Plan dodjeljuje im nagradu u kategoriji Villa-House with garden, a arhitektonski portal Architizer nagrađuje ih s A+Award u kategoriji Architecture + Landscape te je, također, nominirana za brojne druge nagrade, u Hrvatskoj i šire. Detaljnije o konceptu kuće, njenoj materijalizaciji i primijenjenim održivim rješenjima objašnjavaju nam svojim riječima autori projekta.

Naziv kuće je „Issa Megaron“ – možete li našim čitateljima pojasniti Vaš izbor imena i kako ga vežete s namjerama koje ste materijalizirali u projektu?

Naziv Issa Megaron možemo jednostavno raščlaniti na ISSA kao grčko ima Visa, najvažnije grčke kolonije na području Hrvatske te na Sokratov megaron, prvu pasivnu kuću nastalu iz arhetipa grčkog hrama i opservacija Sunčevog kretanja grčkog filozofa Sokrata. Tako smo napravili hommage vrijednoj antičkoj tradiciji Visa te se direktno povezali s idejom samoodržive arhitekture. Tu je Sokratov Megaron interpretiran u oblikovanju:
-pasivno ventiliranje/hlađenje
-duboke strehe-jug otvoren zimi, zaštićen ljeti

Smještena na relativno izoliranom dijelu otoka Visa, odabrana parcela na kojoj je kuća građena neuobičajeno je velika (70 138m2), luksuz prostora s kojim se arhitekti danas rijetko susreću – koji faktori su utjecali na smještaj objekta unutar čestice ili kako ste se odlučili za konačni smještaj objekta?

Parcela je velika i njena većina je predviđena za kultiviranje maslina. S obzirom na veliku kosinu i poglede koji pružaju s njenog najvišeg dijela , logično je bilo, upravo tamo pozicionirati objekt.

Veličina parcele, između ostalog, dopustila je kući da razvije bruto površinu od 485m2. Kada krenemo proučavati njen sadržaj, nailazimo na zanimljivosti poput naglašeno velike blagovaonice koja se svojom vezom s vanjskim prostorom tretira kao centar okupljanja, prisutnost radnih soba koje rijetko susrećemo u tipologiji „kuće na moru“, brojne spavaće sobe itd.– možete li nam približiti želje investitora vezane na korištenje kuće?

Investitor ima veliku obitelj te je bilo potrebno previdjeti veći broj soba ali minimalnih dimenzija i opreme. Za razliku od , ”skromnih” spavaćih soba, zajednički prostor boravka tj. blagovanja je projektiran kao open space i zajedno s vanjskim terasama čini jedinstveni prostor , gdje se i provodi većina vremena.

Iako se radi o velikom objektu, kuća je vizualno gotovo potpuno nestala uklopivši se u padinu jednostavnom gestom izvlačenja stropnih ploča izvan zatvorenih prostora kuće, koje se lome kako bi se ponovno sastale s okolnim terenom. Istodobno, zatvoreni prostori kuće nestaju iz vida uvlačenjem staklene fasade duboko pod nadstrešnicu. Osim ostvarene vizualne nenametljivosti, kako su vam te oblikovne geste pomogle u stvaranju ugodnije mikroklime kuće?

Cijela kuća je koncipirana kao Sokratov megaron, znači zatvorena je sa sjevera , otvorena prema jugu ali s dubokom nadstrešnicom koja štiti od direktnog upada sunčevih zraka ljeta a zimi dozvoljava što veće osunčanje i time prijeko potrebno zagrijavanje. Položajem fasadnih otvora je omogućeno i pasivno ventiliranje prostora što se pridonosi kvaliteti života u mediteranskoj klimi. Megaron je reinterpretiran i superponiran s idejom terasiranja i suhozida, kako bi se stvorili korisni prostori na kosini i kako bi se direktno povezali s lokalnim graditeljskim naslijeđem.

Kao što smo već rekli, kuća je na relativno izoliranoj i nenastanjenoj lokaciji, s manjkom postojeće komunalne infrastrukture – u kojoj mjeri i na koji način se kuća morala osloniti na vlastite resurse po pitanju opskrbe vodom, električnom energijom itd. te koliko je to mijenjalo / utjecalo na proces projektiranja kuće i oblikovanje objekta?

Od početka se znalo da će kuća biti na području bez infrastrukture te je ideja o samoodrživoj kući bila prisutna od starta procesa projektiranja. Zato smo integrirali elemente autohtonog graditeljskog naslijeđa, lokalnih klimatsko-geografskih datosti i kulturološko-arhitektonskog iskustva :

Sokratov megaron je prva pasivna kuća, interpretirana u oblikovanju:
-pasivno ventiliranje/hlađenje
-duboke strehe-jug otvoren zimi, zaštićen ljeti

Terasiranje je gradnja potpornih zidova i formiranje terasa:
-novi korisni prostor
-sprečavanje erodiranja krške padine

Sunčeva energija preko solarnih panela/csp sustava + fotonergetskih ćelija sa
spremnicima topline od kamena s terena, omogućuje 100 % energetsku
autonomiju:
-struja
-topla voda

Kišnica- iskorištavanje nagiba terena po principu gravitacije skupljanje
oborinske vode sa sistemima prirodnih šljunčanih filtera za različite namjene:
-filtriranje voda za piće i voda za aparate
-filtriranje voda bazena
-filtriranje voda za sustav navodnjavanja

Maslinik za komercijalnu eksploataciju ali i sposobnost pasivnog hlađenja.
-sjena hladi zrak koji se sistemom kanala uzdiže u kuću zbog negativnog tlaka.

Materijali odgovaraju podneblju i klimatskim uvjetima te tako osiguravaju
dugovječnost građevine i minimalno održavanje:
-neobrađeni armirani beton zamjena za tradicionalni suhozid
-kamen s parcele
-zemlja od iskopa vraćena na krov

Kada pričamo o oblikovanju objekta, bitno je spomenuti element suhozida koji je reinterpretiran u kontekstu današnjeg vremena kroz materijal armiranog betona, a kamen se kao obloga javlja sporadično, kao hommage tradicionalnom graditeljskom materijalu – smatrate li da tradicionalne graditeljske prakse, kao dio ekološkog pristupa izvedbi arhitekture, još uvijek mogu naći svoju prvotnu primjenu i funkciju u suvremenoj arhitekturi ili je suvremena tehnologija građenja i proizvodnje materijala toliko uznapredovala, da se prethodne prakse sada može tretirati jedino kao geste, ali ne i rješenja?

Neki principi i arhetipovi, stari stotine ili tisuće godina, i danas imaju svoju vrijednost i to ne samo kao geste ili teorije već kao činjenice i konkretna počela na kojima možemo nadograđivati vlastite ideje i arhitekturu. Suvremena tehnologija građenja i materijali su nešto što moramo koristiti u istoj toj nadogradnji stvaralaštva ali se ne smijemo osloniti samo na jedno. I graditeljsko naslijeđe i moderne tehnologije trebale bi nadopunjavati jedna drugu i tvoriti simbiotičko rješenje zadanih parametara i zadataka. Naravno u skladu s individualnim arhitektonskim senzibilitetom i karakterom pojedinog arhitekta.

Objekt će se, kroz nadolazeće godine, dodatno uklopiti u, kako ste se sami izrazili, „petu fasadu kuće“ , tj, „zatečeni biotop Visa“, bujanjem zelenila koje je zasađeno po krovovima/terasama kuće – ima li odabrano zelenilo dodatni utjecaj na hlađenje/grijanje unutrašnjih prostora kuće i kako je ono odabrano?
Novozasađeno zelenilo potpuno odgovara zatečenom biotopu i potpuno se stopilo s okolinom, jer je i bilo odabrano kao autohtono. Peta fasada je sad zaista postala dio topografije i divlje, samonikle flore otoka. Zeleni krov pridonosi manjem zagrijavanju velikih krovnih površina te je i on dio samoodržive arhitekture.

Uključivanje održivih resursa u funkcioniranje individualne, obiteljske kuće na ovim područjima je još uvijek relativno nepoznata praksa – utječu li takvi sustavi na način korištenja i održavanja kuće iz perspektive njenog korisnika?
Korisnik u konačnici ne vidi razliku između ”klasične” kuće potpunosti povezana na infrastrukturu i djelomično ili potpuno samoodrživih. Razlika postoji u investiciji koja na početku ipak zahtjeva veće ulaganje i planiranje, dok se u korištenju investicija dugoročno isplaćuje.

Od izgradnje kuće prošlo je četiri godine – jesu li investitori kuće za to vrijeme prepoznali vrijednost investicije u održivu arhitekturu, uzevši u obzir kako je početna investicija u takav objekt viša u odnosu na uobičajene prakse građenja?

Investitori su imali potpuno povjerenje u naše projektiranje te su u konačnici zadovoljni s kućom u eksploataciji.