qui-nguyen-0G01UI1MQhg-unsplash

Koraljni grebeni nikad ugroženiji, a mogli bi ih spasiti – roboti

GREEN_300_listici_sredina

Zanimljiv startup

Iako prekrivaju tek 0,2 posto morskog dna, koraljni grebeni pružaju stanište za više od četvrtine morskih vrsta. No, koralji su izrazito osjetljivi na porast temperature mora, ali i na zakiseljavanje pa su posljednjih godina, kako su se oceani zagrijavali i postajali sve kiseliji, postali posebno osjetljivi na razne bolesti.

Prema Global Coral Reel Monitoring Networku, povećanje temperature oceana od 1,5 Celzijevih stupnjeva moglo bi dovesti do gubitka između 70 i 90 posto svjetskih koraljnih grebena.

Štoviše, neki znanstvenici misle da će do 2070. potpuno nestati.

“Klimatske promjene najveća su prijetnja koraljnim grebenima diljem svijeta”, kazala je Cathie Page s Australskog instituta za znanost o moru (AIMS) za BBC.

Napori na obnovi koralja obično uključuju presađivanje sićušnih koralja, uzgojenih u rasadnicima, na oštećene grebene. Međutim, taj posao može biti spor i skup, a samo djelić ugroženih grebena tako dobiva pomoć.

Stoga su znanstvenici osmislili novu metodu koja bi mogla pomoći oživjeti grebene. Riječ je o cijepljenju fragmenata koralja u male čepove koji se umeću u prethodno oblikovanu podlogu. Te baze se zatim postavljaju u serijama na morsko dno.

Pomoć robota

“Htjeli smo da to bude nešto što možemo masovno proizvoditi po razumnoj cijeni”, objasnila je morska biologinja Taryn Foster, istaknuvši pri tome da se podloga lako postavlja uz pomoć malenog robota ili ronioca.

Do sada su rezultati bili ohrabrujući.

“Postavili smo nekoliko različitih prototipova naših koraljnih kostura. A to smo također testirali na četiri različite vrste”, objašnjava ona.

Svi, kaže, dobro napreduju.

Umjetna inteligencija i koralji 

Foster je osnovala je start-up tvrtku pod nazivom Coral Maker i nada se da će partnerstvo s tvrtkom za softver Autodesk iz San Francisca dodatno ubrzati proces.
Njihovi istraživači obučavaju umjetnu inteligenciju za upravljanje kolaborativnim robotima (kobotima).

“Neki od ovih procesa u razmnožavanju koralja samo su zadaci odabiranja i postavljanja koji se ponavljaju i idealno su prilagođeni robotskoj automatizaciji”, kaže Foster.

Robotska ruka može kalemiti ili lijepiti krhotine koralja na sjemenske čepove. Drugi ih postavlja u bazu, koristeći sustave za donošenje odluka o tome kako ga zgrabiti.

Najpažljivije moguće

“Svaki komad koralja je drugačiji, čak i unutar iste vrste, tako da roboti moraju prepoznati fragmente koralja i kako s njima postupati”, kaže Nic Carey, viši glavni istraživač u Autodesku.

Sljedeći korak je premještanje robota iz laboratorija, što bi se, kaže Foster, trebalo dogoditi u sljedećih 12-18 mjeseci.

Međutim, stvarni svijet predstavlja mnoge izazove: mokrim, živim koraljima treba pažljivo postupati, po mogućnosti na brodu u pokretu, a slana voda potencijalno je štetna za elektroniku.

“Moramo osigurati da možemo zaštititi ranjivije komponente”, dodao je Carey.

PHOTOS BY: Unsplash, Pexels / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.