Iako je gotovo nepoznata u našim krajevima, manioka je ključni izvor prehrane u tropskim područjima. Već tisućama godinama na južnoj granici amazonske kotline u Brazilu manioka je jedna od omiljenih biljaka. S rascjepkanom stabljikom visokom nekoliko metara, vitkim granama i listovima, ne izgleda ništa posebno. No, skroman izgled manioke zapravo krije impresivnu kombinaciju otpornosti i raznolikosti.
Manioka je zapravo – otrovna
Manioka je biljka koja sadrži ogromne količine škroba u korijenju, raste u siromašnom tlu Amazonije i otporna je na štetočine. Mnoge prednosti čine je idealnom biljnom, ali ima jednu veliku manu: otrovna je. Kako manioka može biti tako otrovna, a ipak dominirati prehranom u Amazoniji? Za sve su zaslužni domoroci.
Ova biljka ima jako dobro razvijen obrambeni sustav koji se oslanja na dvije kemikalije koje biljka proizvodi: linamarin i linamaraza. Ove obrambene kemikalije nalaze se u listovima, stabljici i korijenju gdje obično miruju. Međutim, kada su stanice manioke oštećene, npr. žvakanjem ili drobljenjem, linamarin i linamaraza reagiraju, oslobađajući bujicu otrovnih kemikalija. Jedan od njih je i zloglasni cijanid. Velike doze su smrtonosne, a kronično izlaganje trajno oštećuje živčani sustav. Zajedno, ovi otrovi toliko odbijaju biljojede i zbog toga je manioka otporna na štetočine, piše Science Alert.
Drevni su domoroci osmislili složen proces koji manioku pretvara iz nejestive u ukusnu hranu
Sve počinje ribanjem škrobnatih korijena manioka na rešetkama za struganje s umetnutim ribljim zubima, komadićima stijena ili u današnje vrijeme grubim limom. Struganje imitira žvakanje štetočina, uzrokujući oslobađanje cijanida iz korijena. Ali on se raspršuju u zrak, a ne u pluća i želudac kao kad se pojede. Zatim se narezana manioka ispire, cijedi rukom i ponovno ispira. Djelovanje vode oslobađa još cijanida, nitrila i cijanohidrina, a cijeđenje ih ispire. Na kraju, dobivena pulpa može se osušiti, što je dodatno detoksificira, ili kuhati, što završava proces pomoću topline. Ovi koraci su tako učinkoviti da se još uvijek koriste širom Amazone danas, tisućama godina nakon što su prvi put osmišljeni.
Za što se koristi manioka?
Danas se manioka koristi u različitim kulinarskim pripremama diljem svijeta. Koristi se kao osnovni sastojak u mnogim jelima, uključujući juhe, gulaše, pečenja i prženja. Također se koristi za pripremu različitih vrsta kruha, kolača i kolača. Tapioka, proizvod dobiven iz maniokinog škroba, također je popularan i koristi se u pripremi deserta, pudinga, kaša i drugih slastica. Najpoznatiji način upotrebe tapioka brašna jest proizvodnja tapioka kuglica za popularni boba čaj (bubble tea).
Danas postoji preko 70 različitih sorti manioka koje su raznolike, fizički i nutritivno. Uključuju vrste različite toksičnosti, od kojih neke zahtijevaju mukotrpno mljevenje i ispiranje, a druge se mogu kuhati jer ih nije moguće jesti sirove. Tu su i vrste s različitim veličinama gomolja, stopama rasta, proizvodnjom škroba i tolerancijom na sušu.
Njena izdržljivost i otpornost olakšavaju uzgoj u promjenjivim okruženjima, čak i kada su tla loša, a njezina prirodna otpornost na štetočine smanjuje potrebu za zaštitom industrijskim pesticidima. Nadalje, iako su tradicionalne amazonske metode za detoksifikaciju manioka spore, lako ih je replicirati i ubrzati modernom mehanizacijom. Upravo zato je mnogi nazivaju biljkom budućnosti.
