U europskim metropolama sve je izraženiji fenomen urbanih toplinskih otoka, odnosno područja u gradovima na kojima se akumulira toplina, a temperature su znatno više nego u ruralnoj okolici. Ovaj je učinak uzrokovan ljudskim aktivnostima i arhitektonskim rješenjima, i ne samo što povećava nelagodu tijekom vrućih ljetnih dana već i potiče veću potrošnju energije za hlađenje te predstavlja rizik za zdravlje stanovnika.
Gradovi poput Atene, Rima i Madrida suočavaju se s izazovom kako ublažiti ovaj učinak, koji je posebno izražen u područjima s visokom gustoćom zgrada i ograničenim zelenim površinama. Betonske džungle absorbiraju i zadržavaju toplinu, dok asfaltirane površine smanjuju odraz sunčevog svjetla, dodatno zagrijavajući urbano okruženje. Osim toga, nedostatak vegetacije ograničava prirodno hlađenje kroz hladovinu i evapotranspiraciju, dok otpadna toplina od vozila i industrije dodatno doprinosi već visokim temperaturama.
Atena će ovo ljeto biti pod navalom vrućina
U gradovima kao što je Atena, s njezinim specifičnim geografskim položajem i arhitekturom, učinak toplinskih otoka posebno je izražen, čineći ljetne dane nepodnošljivima. Rim i Madrid dijele slične izazove zbog svojih mediteranskih klimatskih uvjeta i urbanog dizajna koji favorizira gustoću izgradnje i manjak zelenih površina.
Kako bi se suprotstavili ovom sve prisutnijem problemu, europski gradovi sve više usvajaju inovativne pristupe, uključujući promicanje zelenih inicijativa, koje obuhvaćaju sadnju više drveća, širenje parkova i instalaciju zelenih krovova koji ne samo što pružaju hlad već i pomažu u apsorpciji kišnice, smanjujući rizik od poplava. Poboljšavanje reflektivnosti površina kroz upotrebu svjetlijih materijala za ceste i krovove te promicanje održivog gradskog planiranja i mobilnosti samo su neki od načina na koje gradovi pokušavaju smanjiti temperaturne razlike i stvoriti ugodnije i zdravije okruženje za svoje stanovnike.
Dobar su primjer Pariz i London koji su unatrag desetak godina investirali u ozelenjivanje svojih površina te instaliranje zelenih krovova u kvartovima s manjkom zelenila.
Dva hrvatska grada mogla bi doživjeti nesnosne vrućine
Prema Državnom hrvatskom meteorološkom zavodu (DHMZ), u Hrvatskoj se očekuje daljnji rast temperature, uz prosječni porast od 1,8 do 2,4 °C u odnosu na razdoblje od 1961. do 1990., što će vjerojatno biti najizraženije u ljetnim mjesecima. Stoga, ni hrvatski gradovi nisu pošteđeni učinka toplinskog otoka, a pogotovo oni koji se nalaze u obalnom dijelu, gusto su im postavljene stambene kuće i pritom nemaju zelenih površina kao što su parkovi ili vrtovi.
Primjerice, gradovi Zadar i Rijeka, prema istraživačkom radu Mije Agapito sa zagrebačkog PMF-a, zbog malog postotka zelenih površina u odnosu na betonske građevine i asfalt, mogli bi osjećati znatno neugodnije visoke temperature nego dosadašnjih godina.
S druge strane, Pula je unatrag nekoliko godina intenzivno radila na zelenoj infrastrukturi i sustavu odvodnjavanja padalina pa je svoje površine obogatila zelenim oazama i inovativnim sustavima odvodnje. U Puli, primjerice, Trg kralja Tomislava, koji je prije samo nekoliko godina izgledao kao parkiralište sklono poplavama kod svake obilnije kiše, danas je zelena površina namijenjena aktivnostima na zraku i šetnjama.
Očito, jedan od načina nošenja s klimatskim promjenama jest ozelenjivanje urbanih površina te planirana gradnja, a gradovi u Hrvatskoj morat će se pozabaviti ovim problemom i krenuti u smjeru osmišljavanja novih strategija.
