Poduzetnica Dragica Jerkov presretna je što njezin projekt “Eko – Lika GREENNovation” dobio nagradu Nikola Tesla.

“Svaki pionir sumnja je li na pravom putu, a svaka mu nagrada dokazuje da to doista jest pravi put. Još mi je draže što nagrada nosi Teslino ime i što sam ju dobila za projekt koji se odvija u Lici. Doživljavam to kao da je došla baš tamo gdje je trebala”, govori nam gospođa Dragica.

Njezin poslovni put sve je samo ne običan. Zapravo se specijalizirala za uređenje interijera, time se bavi godinama, ali u periodu koronavirusa je gotovo slučajno počela proizvoditi dušično organsko gnojivo od sirove vune Woolee.

Baš na dan kad smo s njom razgovarali je od Ministartva dobila certifikat za svoje gnojivo.

“Kao poduzetnica sam bila predsjednica udruga za osnaživanje žena. Kroz to svoje djelovanje u NGO sektoru se susrećem s divnim ženama, a jedna od njih bila je Mary Ann Rukavina Cipetić. Ona je 2016. godine dobila od EU dobila nagradu za zbrinjavanje vune u prirodi. No stvar je ostala samo na ideji koju sam ja, uz njezinu suglasnost, u periodu korone počela i provoditi”, prisjeća se Jerkov samih početaka projekata.

Otpad kojem je našla funkciju

U Hrvatskoj se godišnje, naime, baci oko 1300 tona vune. Samo u Lici I Zadarskoj županiji bude oko 440 tona viška. Vuna je voluminozan materijal, pa je ta količina ekvivalent nekolicini nogometnih igrališta. Uz to, treba joj 90 godina da bi se razgradila u prirodi, što je veliki ekološki problem.

“I taj je problem mučio brojne ljude, od nacionalnih parkova, preko parkova prirode, pa do stočara. I ja sam u tome prepoznala potencijal. U koroni sam naručila 50 kilograma vune i poslala ju u Kanadu na peletiranje, a potom i u labose na analizu. Povratne informacije su bile briljantne. Do tada nitko nije znao da je vuna visokokvalitetno dušično gnojivo”, priča nam Dragica.

U prirodi ne postoji drugo gnojivo koje ima toliko dobre vrijednosti kao ono koje se dobiva od vune. Peleti od tog materijala su bolji čak i od stajskog gnojiva. I imaju neke specifičnosti.

“Kada je zemlja previše vlažna, vuna skuplja višak vode. Vodu lagano otpušta kroz vrijeme. Isto tako, dušik je kod kemijskih gnojiva opasan, a ovdje nije štetan ni za što. Gnojivo od vune hrani biljku tri mjeseca. Kad ono postane prašina, podiže volumen zemlje i kisik. Što znači da hrani i biljku i zemlju”, tumači nam ova inovatorica.

Za hobi vrtlare

U međuvremenu je osmislila i polupelet, koji se pokazao kao izniman repelent, među ostalim i za puževe.

“A inače ne postoji takvo rješenje koje nije kemijsko”, kaže Dragica.

Target skupina su joj, govori, hobi poljoprivrednici, pa proizvode prodaje u pakiranjima od pola kilograma, kilogram, dva kilograma…

“Razmišljam i o tome da uvedemo pakiranje od pet kilograma za jagodare, koji imaju velikih problema sa štetom od puževa”, govori.

Dragica je prošle godine otvorila tvornicu peleta od vune u Otočcu. Da bi došla do toga, izborila se za nekoliko izmjena u birokraciji. Najprije, vuna nije bila klasificirana kao otpad, a ni gnojivo od nje nije postojalo kao kategorija organskog gnojiva, već kao poboljšivač tla. No bila je uporna i promijenila je te postavke svojim radom.

I krenula u biznis sa tvornicom.

“Najprije je trebalo naći strojeve i otkupiti vunu. To smo u prošloj godini završili i otvorili tvornicu. Htjela sam da lokacija bude na sredini Hrvatske tako da možemo uzimati vunu i s juga i sa sjevera. Vuna je velikog volumena pa ju je neisplativo daleko prevoziti, zbog čega je lokacija važan faktor”, priča Dragica, dodajući kako sada uzima vunu uz Perušića, Otočca, Korenice, Gospića… Užeg područja oko tvornice.

“Ne možemo procesuirati više od 150 tona vune. No kupovat ćemo nove strojeve i priča će rasti. Isto tako, obrađujemo vunu ovce pramenke, a u Hrvatskoj postoji šest pasmina ovaca. Tako da ćemo za svaku trebati posebne noževe za vunu”, objašnjava.

Iduće dvije godine, kaže, ostaju na lokalnoj priči, a onda je plan preći na cijelu Zadarsku županiju.

“A onda možda i otvoriti novi pogon u, primjerice, Slavoniji”, zaključuje.