mirjana-matesic

Dr. sc. Mirjana Matešić: “Vlade diljem svijeta drže “fige u džepu” kada je u pitanju održivost”

GREEN_300_listici_sredina

Potrebne su hitne promjene

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Uoči 13. Konferencije o održivom razvoju, koja se održava 9. i 10. studenog u Zagrebu, razgovarali smo s ravnateljicom Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj.

Dr. sc. Mirjana Matešić, ravnateljica je Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR) od 2004. godine. Jedna od njezinih zadaća kao ravnateljica HR PSOR-a je da predstavlja glas gospodarstva u stvaranju javnih politika koje će biti poticajne za održivi razvoj. HR PSOR sudjeluje kao partner u pregovorima u kreiranju zakona, strategija i politika koje imaju veze u najširem smislu s održivim razvojem. Sa željom približavanja tema održivog razvoja hrvatskim gospodarstvenicima, svake godine HR PSOR organizira Konferenciju o održivom razvoju u sklopu koje poduzećima dodjeljuju prestižnu nagradu Hrvatski indeks održivosti. U razgovoru s Mirjanom Matešić saznali smo više o Konferencije i HRIO, kako ocjenjuje održivost unutar hrvatskog gospodarstva, koje preduvjete Hrvatska mora ispuniti da bi bila održiva, što po tom pitanju radi Vlada te brojne druge zanimljivosti o ovoj kompleksnoj temi od koje ovisi budućnost svih nas.

Za početak, što nam možete reći o Hrvatskom poslovnom savjetu za održivi razvoj? Čime se Savjet bavi? 

Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj organizacija je koja okuplja kompanije u Hrvatskoj na temi primjene načela održivog poslovanja. Poslovno smo udruženje koje je u Hrvatskoj aktivno od 1995. godine kada je potpisan sporazum o suradnji sa Svjetskim poslovnim savjetom za održivi razvoj (WBCSD). To znači da smo jedna od najstarijih nacionalnih organizacija u globalnoj mreži WBCSD-a, a svakako smo najstarija organizacija u RH koja se bavi ovom temom. Naša je uloga zastupati interese gospodarstva kada je u pitanju održivi razvoj te sudjelujemo u javnoj raspravi na temu regulative koja uređuje ovo područje. Osim toga, bavimo se raznim aktivnostima koje za cilj imaju jačanje kapaciteta gospodarstva za prelazak na održivi razvoj.
Što se prve uloge tiče, tu smo samo djelomično uspješni budući da nismo reprezentativna organizacija (ne okupljamo dovoljan broj gospodarstvenika) te nas zakonodavac nema obvezu zvati u radne skupine ili komisije koje razvijaju regulatorne modele. Ono što bi bilo logično, da se iskoristi naše znanje i ekspertiza u ovom specifičnom području, no čini se da našeg zakonodavca to ne zanima. Stoga je naš angažman povremen pa su samim time i rezultati ograničeni. Što se tiče druge uloge, jačanje kapaciteta, tu se pojavljujemo kao organizatori raznih edukativnih aktivnosti kao što su seminari, konferencije, treninzi, individualna savjetovanja i slično. Izrađujemo mišljenja na izvještaje o održivosti te savjetujemo kompanije u fazi njihove pripreme, a donosimo u RH neke inicijative koje su aktivne u Europi. Tako smo na primjer nositelji Povelje o raznolikosti u Hrvatskoj, vodimo Savez za rodnu ravnopravnost, a sve su to inicijative koje okupljaju gospodarstvenike na raznim temama održivog razvoja kroz koje oni uče i primjenjuju napredne prakse. Također objavljujemo glasilo i razne publikacije koje imaju za cilj razmjenu znanja i dobre prakse. Prenosimo ili sami razvijamo edukativne alate te primjenjujemo druge metode učenja.

Na godišnjoj razini organizirate Konferenciju o održivom razvoju, tako ove godine organizirate 13. izdanje. Koji su ciljevi te konferencije, koji profil sudionika ona okuplja? 

Kako smo mi poslovno udruženje tako je naša publika i kada je Konferencija u pitanju, publika koja dolazi iz gospodarstva i teme koje biramo ili barem ugao iz kojih ih obrađujemo namijenjen je gospodarstvu. Ove godine, bavimo se regulativom koja je u protekloj godini na razini Europske unije potekla iz Europskog zelenog plana, krovne razvojne strategije Europske komisije u ovom mandatu. Radi se o namjeri EK da potakne prelazak Europe i njenog gospodarstva na održivi način poslovanja. Da bi se to postiglo, donose se paketi regulative koji nanovo uređuju neka područja poslovanja i donose vrlo transformativne promjene što znači da će se europsko i hrvatsko gospodarstvo, kada ova regulativa stupi na snagu, morati značajno prilagođavati. Ciljevi su konferencije upoznati predstavnike gospodarstva s ovim novitetima te otvoriti raspravu o izazovima kada je riječ o primjeni, predstaviti primjere dobre prakse, naglasiti koristi od ovih promjena, ali i rizike koje donosi izostanak prilagodbe.

Što možemo očekivati na 13. Konferenciji o održivom razvoju? Koje teme nam možete izdvojiti? 

Na 13. konferenciji o održivom razvoju odabrali smo sedam najvažnijih područja koja ponovo regulira Europski zeleni plan te ćemo svako područje obraditi jednim panelom. Ukupno je sedam tematskih panela, dok je 8. i završni panel namijenjen zaključcima. Teme koje obrađujemo su: Smanjenje emisija i prilagodba klimatskim promjenama, Održivo financiranje, Izvještavanje o održivosti, Pravedna tranzicija, Industrijska politika, Politika raznolikosti i Prirodni kapital. Svaki panel moderiraju osobe koje su stručne za specifično područje te mogu argumentirano voditi raspravu, dok su panelisti uglavnom predstavnici gospodarstva jer nam je cilj čuti o preprekama ili koristima od primjene ovih regulatornih paketa odnosno promjenama u poslovanju koje one donose.

U suradnji s HGK, četrnaestu godinu za redom provodite natječaj za ocjenjivanje dobrovoljnih održivih praksi hrvatskih poduzeća te ih nagrađujete Hrvatskim indeksom održivosti – HRIO. Prema kojim kriterijima se ta nagrada dodjeljuje poduzećima, odnosno što taj indeks mjeri? 

Hrvatski indeks održivosti (HRIO) prvih 13 godina nosio je naziv Indeks društveno odgovornog poslovanja. Kako se regulativa, standardi i trendovi u ovom području mijenjaju, odlučili smo da je vrijeme za doradu i razvoj kako metodologije tako i aplikacije putem koje se Indeks ispunjava i vrednuje. S obzirom na to da je i terminologija u međuvremenu napredovala, odlučili smo da je vrijeme, kada već uvodimo tolike promjene, da se promijeni i ime koje bolje odgovara i sadržaju samog Indeksa, ali i terminologiji koju koristi nova regulativa, standardi poslovanja i stručne organizacije. Dakle, HRIO je metodologija vrednovanja poduzeća iz perspektive njihovog utjecaja na područja održivosti kroz 6 tematskih poglavlja koja ocjenjuju utjecaj organizacije. Procjenjujemo područja: Održivog korporativnog upravljanja, Upravljanja okolišem, Upravljanja utjecajima u radnoj okolini, Ulaganja u zajednicu, Utjecaja na ljudska prava te konačno na Dječja prava. Metodologija je vrlo kompleksna i sadrži 150 pitanja za velika i srednja poduzeća, 124 pitanja za javna poduzeća te 68 pitanja za mala poduzeća. Pitanja su kombinirano zatvorenog i otvorenog tipa. Zatvorena pitanja boduje aplikacija temeljem unaprijed uspostavljenog sustava koji izbacuje preliminarnu rang listu kompanija prema 4 kategorije: velika, srednja, mala i javna poduzeća. Dodatno otvorena pitanja ocjenjuje stručna komisija koja je ove godine zasjedala u sastavu: prof. dr. sc. Mislav Ante Omazić, Ekonomski fakultet u Zagrebu; Dijana Varlec, HGK; Vali Marszalek, HUP; Dragica Bagarić, Eko-ozra te ja kao predstavnica HR PSOR-a. Bodovi koje dodjeljuje komisija se ponderiraju i pribrajaju bodovima iz aplikacije i tako nastaje konačna rang lista. Dodjeljujemo 4 glavne nagrade u spomenutih 4 kategorije poduzeća te dodatno dodjeljujemo 6 sektorskih nagrada za najbolji rezultat u svakom od spomenutih područja utjecaja (poglavlja). HRIO, za razliku od većine DOP nagrada za poduzeća koja se dodjeljuju za pojedinačne projekte, mjeri ukupan utjecaj poduzeća u svim glavnim područjima održivosti te čini i na europskoj razini jednu iznimnu metodologiju. Ove godine HRIO podupire i HUP.

Prošlogodišnji dobitnici nagrada
HR PSOR bavi se doprinosom održivom razvoju od strane poslovnog sektora. Taj sektor ima veliku moć da mijenja način proizvodnje, odnosno njegov utjecaj na okoliš. Unatoč tehnologijama koje mogu doprinijeti održivom razvoju, zbog nedovoljno ambicioznih javnih politika, gospodarstvo se ne mijenja onoliko koliko bi moglo. Zašto je to tako? 

Sami ste odgovorili na postavljeno pitanje. Zbog nedovoljno ambicioznih politika i “fige u džepu” svih vlada, ne samo hrvatske, kada je u pitanju postavljanje jasnih ciljeva i jasnih pravila vrednovanja. Evo baš u Glasgowu gdje se upravo održava COP26, naša krovna organizacija, WBDSD, predstavila je Manifesto u kojem postavljaju ključne ciljeve koje smatraju da Glasgow treba razriješiti kako bi se gospodarstvo okrenulo održivom poslovanju. Jedna od važnih točaka naglašava kako danas još uvijek ne postoji jedinstven sustav mjerenja i vrednovanja doprinosa gospodarstva smanjenju emisija. Uglavnom je izvještavanje o toj temi dobrovoljno i nigdje se adekvatno ne verificira i vrednuje. U izvještajima koje vlade potpisnice Pariškog sporazuma UN-u predaju svakih pet godina nisu pribrojane emisije odnosno uštede koje čini gospodarstvo. Takav pristup sigurno nije poticajan za pojedine organizacije da ozbiljnije investiraju u promjene poslovnih modela. Za sada se ambiciozne promjene ne vrednuju, na tržištu one rijetko predstavljaju prednost, regulatorni okvir i dalje tolerira one koji ne čine ništa, tako da je investicija u niskougljično poslovanje danas vrlo često samo dobrovoljan trošak koji si svi ili ne mogu ili ne žele priuštiti. Dakle, zaista je potrebna temeljita revizija regulatornog sustava uključujući i poreznog sustava, za što možete pretpostaviti da će se teško dogoditi.

Kakva je situacija u Hrvatskoj po pitanju društveno odgovornog poslovanja?  

Mi to danas nazivamo korporativnom održivošću zato da bismo naglasili odgovornost za utjecaje koje nastaju u svim ključnim dimenzijama održivog razvoja: okolišu, društvu i ekonomskim utjecajima. Društveno odgovorno poslovanje kao termin prečesto se poistovjećivao s filantropijom i eventualno odnosom prema zaposlenicima iako su odgovornosti gospodarstva daleko ozbiljnije, posebno kada govorimo o borbi protiv neodrživih okolišnih praksi, ne samo utjecaju na promjenu klime već i gubitku biološke raznolikosti i zdravih ekosustava zbog pretjerane uporabe resursa. Ako govorimo o odgovornosti gospodarstva za svoj utjecaj na spomenute dimenzije održivog razvoja, onda na to najbolji odgovor imaju rezultati koje svake godine izbacuje HRIO. Ako uzmemo u obzir rezultate HRIO-a, onda svoju odgovornost prema održivosti u RH prepoznaje i njome aktivno upravlja ne više od 200-tinjak poduzeća.

Kako država može utjecati na gospodarstvo da ono bude “zelenije”? Može li pomoći davanje prednosti na tržištu tvrtkama ili proizvodima koji manje štete okolišu? 

Naravno, to je cijela poanta. Regulatorni okvir mora biti tako posložen da su standardi visoki, da se ozbiljno kažnjava one koji ih ne poštuju, ali i da je porezni sustav posložen tako da nagrađuje one koji su bolji od zakonskih minimuma čime bi se nagradila ulaganja u inovacije i niskougljična tehnološka rješenja te pojeftinilo poslovanje onima koji su se potrudili napraviti iskorak. Takav regulatorni sustav polako s tržišta gura one koji nisu postigli standarde jer njihovo poslovanje postaje skuplje pa su onda skuplji i ti proizvodi i usluge. Znamo da sustavi poreznih politika još nisu stavljeni u funkciju zaštite klime i prirode, no sada postoje alternativna rješenja koja nameće Europa, a to je izvještavanje o održivosti projekata i poduzeća te analiza održivosti od strane financijskih institucija prije odluke o ulaganju. Očekivano, trebalo bi biti pozitivnih efekata. Dodatno, Europa nas potiče da koristimo jedan drugi snažan mehanizam koji javni sektor ima u poticanju promjena u gospodarstvu, a to je sustav javne nabave. Stoga je i Hrvatska izradila Nacionalni plan zelene javne nabave koji ima za cilj u procesu javne nabave davati prednost zelenim proizvodima čime se direktno stvara tržišna prednost onih koji su zeleniji. Na žalost, u primjeni ovog alata Hrvatska je pri dnu ljestvice u Europi.

Hrvatska ima puno potencijala postati samodostatna i samoodrživa država koja bi mogla služiti kao primjer drugima. Međutim, daleko smo od toga da to zaista postanemo. Nedostaje li znanja ili volje da se Hrvatsku razvija u tom smjeru? 

Zanimljivo da ste to primijetili. Naime, postoje vrlo ozbiljni autoriteti kao što je to primjerice Hrvatska udruga Rimskog kluba koja je zauzela to stajalište da Hrvatska može postići samodostatnost u proizvodnji hrane i energije i poslužiti kao primjer drugima u održivom razvoju. Naime, Hrvatska ima vrlo bogatu prirodu, obilujemo plodnim tlom te, iako nemamo značajne izvore fosilnih goriva, imamo sunce i vjetar te vrlo razvijen sustav hidroelektrana. Dodatno, imamo relativno nisku naseljenost što znači da su nam potrebe umjerene. I na kraju, značajne prihode dobivamo od turizma koji koristi domaće resurse. No za stvaranje održive Hrvatske, prije svega je potrebno ispuniti neke preduvjete. Za takav cilj potrebno je kreirati pametnu politiku, dobiti konsenzus svih političkih lidera te bi kao preduvjet trebalo riješiti korupciju, klijentizam, nepotizam, vlastite partikularne interese, kako bi se pametnim odlučivanjem krenulo prema održivosti. Osobno mi se barem u trenutnim okolnostima čini da se radi o čistoj utopiji.

Prošle godine HR PSOR predložio je mjere koje bi osigurale prelazak na održivo gospodarstvo te ujedno i otpornost države na izvanredne situacije poput pandemije. Između ostalog, predložili ste osnivanje stručnog tima za održivi razvoj pri Vladi RH. Kakav ste feedback dobili? 

Može neko lakše pitanje? Mislim da je jasno da u Hrvatskoj nije razvijena javna rasprava na nivou na kojem će se komentari stručnih organizacija ozbiljno razmatrati. Nisam sigurna da je bilo koji bitniji politički akter nadležan za ovu priču uopće pročitao naše prijedloge mjera.

Na COP26 svjetski čelnici koristili su se poprilično teškim riječima i turobnim metaforama kako bi upozorili na hitnost rješavanja klimatskih promjena. Je li ovaj pristup opravdan? Biste li rekli da nam sat uistinu otkucava?

Sat nam je već otkucao, političari koji sada u Glasgowu izbacuju pusta obećanja, davno su zakasnili s donošenjem ozbiljnih odluka za zaštitu klime. Ovi ozbiljni tonovi samo su odraz velikog interesa medija i aktivista za sastanak u Glasgowu pa onda i političari slijede tu retoriku i tu intonaciju koja odražava hitnost. No bilo je prije COP-a 26 čak 25 prethodnih sastanaka na kojima se nije donijela jasna strategija i podijelila ozbiljna zaduženja. Do sada smo čuli razna obećanja no daleko je to još od ozbiljne akcije i djelovanja. Hrvatska također slijedi istu retoriku no bilo je i bez COP-a mnogo prilika da u interesu vlastitog razvoja i vlastite sigurne budućnosti promijenimo neke obrasce i uvedemo pozitivne mjere koje doprinose zaštiti klime, ali i unapređuju naše gospodarstvo i društveni napredak. Usprkos tome, gajim nadu da će COP26 donijeti neke pozitivne odluke i započeti procese kojima ćemo se na vrijeme promijeniti u niskougljično društvo i spasiti zemlju za našu djecu i naraštaje koji dolaze.

PHOTOS BY: Dražen Lapić, HR PSOR / Sva prava pridržana

Vezani članci

Više s Green.hr

Jedan je od najpopularnijih drogerijskih make up brendova lansirao prvu održivu liniju šminke

Noviteti za vašu kozmetičku torbicu

Prva takva u svijetu: Ovo je ‘veganska violina’ izrađena bez životinjskih proizvoda

U radionici Padraiga O’Dubhlaoidha, irskog majstor za violine, stvoren je prvi svjetski set veganskih tijela za violinu koji su ikada bili certificirani i registrirani s kultnim veganskim zaštitnim znakom The Vegan Society. Projekt je nastao tijekom prvih mjeseci lockdowna kao kulminacija Padraigovog 40-godišnjeg iskustva i napora da u svoje instrumente uvede što održivije materijale. “S obzirom da se …

Stručnjaci upozoravaju: “Više zaštićenih područja neće spasiti bioraznolikost”

Plan nema sve što je potrebno

Eko-radionice s daškom svjetske graditeljske povijesti u Varaždinu

Stara tehnika koju treba oživjeti

Napravi nešto zeleno već danas.

Klikni „prijavi se“
i na pravom si putu!

Copyright 2022 © Sva prava pridržana - GREEN.HR

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.