Prije nešto više od dva desetljeća, ova divlja mačka šiljastih ušiju bila je na rubu izumiranja, ali Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) sada kaže da više nije ugrožena vrsta. Uspješni napori očuvanja znače da je životinja, porijeklom iz Španjolske i Portugala, sada tek ranjiva vrsta, prema najnovijoj verziji IUCN-ovog Crvenog popisa.
Godine 2001. bilo je samo 62 odrasla iberska risa na Iberijskom poluotoku. Nestanak vrste bio je usko povezan s nestankom njezina glavnog plijena, europskog zeca, kao i degradacijom staništa i ljudskom aktivnošću. Prema WWF-u, iberski ris također jede patke, mlade jelene i jarebice ako je gustoća zečeva niska. Odrasli ris treba oko jednog zeca dnevno, ali majka treba uloviti oko tri da nahrani svoje mlade.
Pokrenuti su projekti uzgoja, ponovnog uvođenja i zaštite, kao i napori za obnovu staništa poput gustih šuma, mediteranskog grmlja i pašnjaka. Više od dva desetljeća kasnije, prirodni rezervati u južnoj Španjolskoj i Portugalu sadržavali su 648 odraslih primjeraka. Najnoviji popis iz prošle godine pokazuje da ima više od 2.000 odraslih i mladih jedinki, rekao je IUCN.
Jedan od ključnih elemenata njihova oporavka bila je pažnja posvećena populaciji zečeva, koja je bila pogođena promjenama u poljoprivrednoj proizvodnji. Njihov oporavak doveo je do stalnog povećanja populacije risova, piše CBS.
“Najveći oporavak mačje vrste ikada postignut kroz očuvanje rezultat je predane suradnje između javnih tijela, znanstvenih institucija, nevladinih organizacija, privatnih tvrtki i članova zajednice,” rekao je Francisco Javier Salcedo Ortiz, koordinator projekta LIFE Lynx-Connect financiranog od strane EU-a.
IUCN je također surađivao s lokalnim zajednicama kako bi podigao svijest o važnosti iberskog risa u ekosustavu, što je pomoglo smanjiti smrt životinja zbog krivolova i naleta vozila. Poljoprivrednici dobivaju naknadu ako risovi ubiju neku od njihove stoke.
Od 2010. godine, više od 400 iberskih risova ponovno je uvedeno u dijelove Portugala i Španjolske, i sada zauzimaju najmanje 3.320 kvadratnih kilometara, što je povećanje s 449 kvadratnih kilometara iz 2005. godine.
Iako najnovije ažuriranje Crvenog popisa nudi nadu za druge vrste u istoj situaciji, ris još uvijek nije izvan opasnosti. Najveća neizvjesnost je što će se dogoditi sa zečevima, životinjom osjetljivom na virusne epidemije, kao i druge bolesti koje mogu prenijeti domaće životinje. Zabrinjavaju i klimatske promjene te sve veći utjecaj požara.
