Bruno Fantulin je veliki zaljubljenik u vrijeme i prirodu te – lovac na munje.
Sve je, priča nam, počelo 2014. godine. Imao je 14 godina, a boravio je u Srimi kod Vodica. Šetao je mjestom, kad je iz smjera Zadra počela dolaziti velika oluja.
“Tada sam imao iPhone četvorku i pokušao sam kamerom uloviti munje. Jednu sam doista i uhvatio i ostao sam fasciniran tom fotografijom. Jednom sam se, tog ljeta u kolovozu, probudio i vidio dolazeću hladnu frontu. Gledao sam munje i zvijezde i to me oduševilo”, priča Bruno, dodajući kako je godinu nakon krizme dobio i prvi fotoaparat, a od tada neumorno fotke izlaske i zalaske sunca, snijeg, kišu, oluje…
“Sve što je vezano za vrijeme”, sažima.
Na moru je priča posebna
Najprije je fotografirao vremenske uvjete na mjestima na kojima se zatekao, a prije nekoliko godina je počeo i mijenjati svoju lokaciju ovisno o tome gdje bi mogao snimiti nešto zanimljivo.
“Putujem na Pelješac, u Međimurje, Šibenik i okolicu… Često snimam i u Zadru, generalno je skroz drugačije kad gledaš neveru kako dolazi uz more, odnosno s mora. Upoznao sam i druge kolege koji snimaju oluje i od njih sam puno i naučio. Svima nam je zajednička ta želja za adrenalinom. Ako te ona previše ponese, može se dogoditi nešto što ne bi trebalo. No, ja do sada, doduše, nemam loših iskustava”, priča nam Bruno.
Svaka oluja je, govori, priča za sebe.
No, ipak, bez puno razmišljanja govori kako su upravo ove koje je proteklih nekoliko dana doživio u Zagrebu nešto što će pamtiti zauvijek.
“Snimao sam iz nebodera, nisam morao ni izaći na lokaciju. No prizori su zastrašujući i zadivljujući”, kaže.
Određeni rizik postoji
Inače je, priča, snimanje munja i oluja puno opasnije.
“Ako ste na otvorenom, treba naći lokaciju na kojoj niste previše izloženi munjama. Mjesto gdje u blizini nema metala i drveća. Treba znati kako munje funkcioniraju i procijeniti kada je krajnji čas da odeš u auto ili kuću. No, u suštini, svaki puta kad fotografiraš oluju na neki način riskiraš život”, priča nam Bruno.
Objašnjava i zašto ga ove vremenske pojave toliko fasciniraju.
“Svaka od njih je priča za sebe. Nikad ne znaš gdje će munja udariti. Struktura svakog oblaka je drugačija. A u kontekstu fotografije, kontrasti, svjetlo, kompozicija i ostalo su također uvijek unikatni. Impresionira me i element nepredvidivosti, nikad ne znaš kako će stvar završiti”, govori.
Treba pratiti fronte
Meteorologija ga zanima i kao takva, ne samo u kontekstu fotografije.
“Puno sam naučio o vremenu. Član sam CroMeteo grupe, koja okuplja brojne zaljubljenike u meteorologiju. Povežeš se s ljudima na tome putu i puno naučiš”, govori.
Svoja putovanja koja su uvjetovana olujama planira tri do pet dana unaprijed. Koristi napredne karte kako bi znao gdje treba ići.
“Najčešće su hladne fronte sa sjeverozapada. Izazovno je uhvatiti ih na vrijeme. Jednom sam htio doći iz Zadra do vidikovca u Primoštenu. Krenuo sam u 4.30 ujutro. Uhvatila me kiša na putu do Šibenika, nisam na prvu pogodio put do vidikovca i munje su, dok sam izvadio opremu, već prošle. Ostali su samo blicevi. Zakasnio sam nekoliko minuta. Tako da, s vremenom je nekad doista lutrija”, zaključuje Bruno.
