Svijet proizvodi oko 300 milijuna tona plastičnog otpada svake godine, od čega 60 posto proizvedenog završi u našem prirodnom okolišu, na odlagalištima, ili se šalje u zemlje poput Indonezije i druge zemlje jugoistočne Azije, od kojih se mnoge već utapaju u vlastitom plastičnom zagađenju.

Od globalnog plastičnog otpada, u oceanu, rijekama i jezerimaa svakodnevno završi 2.000 kamionskih prikolica tog otpada.

Kako to izgleda u Aziji?

Zapadna obala Jave u Indoneziji popularna je među surferima zbog velikih i divljih valova, a tu je i bogato podmorje, koji zove u ronilačke pohode. No nemoguće je surfati ili roniti da pritom ne naiđete na plastične boce za vodu, jednokratne čaše i omote za hranu.

Kako opisuje CNN, smeće ponekad stvara otoke u moru, a veliki dio toga smeća more izbaci na obalu, stvarajući nove gomile otpada na plažama. Stoga, čišćenje plaža od smeća u Indoneziji nije mala zadaća. Zemlja je drugi najveći proizvođač plastičnog otpada na svijetu. Kao najduži arhipelag na svijetu, Indonezija ima dugačku obalu i tri puta više mora nego kopna, što ribarstvo čini industrijom na koju se oslanja 12 milijuna ljudi.

Mnogi ribari nakon ulova provode sate razdvajajući plastiku i ribu, a sve je više i štetne mikroplastike u okolišu, a civilna društva organiziraju akcije čišćenja plaža. Upravo zbog toga, Indonezija je jedna od nekoliko zemalja jugoistočne Azije koje su pooštrile svoje propise za uvoz plastičnog otpada kako bi spriječile da postanu odlagališta za plastiku zemljama kao što su Kina, SAD i zemalje EU. Indonezija će uskoro dopuštati samo pošiljke proizvoda koji su potpuno reciklabilni, a Tajland je otišao korak dalje: od 2025. godine zabranjuje sve dolazne pošiljke plastičnog otpada.

Istovremeno, Europska će unija do 2026. godine zabraniti izvoz plastičnog otpada u zemlje u razvoju.