Prema pisanju britanskog portala The Guardian, krajem srpnja u more se otopilo 40% od 4000 godina stare ledene sante Milne, smještene na sjeverozapadnom rubu otoka Ellesmere. S druge strane otoka, najsjevernijeg u Kanadi, potpuno su nestale ledene kape iz Zaljeva svetog Patrika. Dva tjedna kasnije, znanstvenici su zaključili da je grenlandski ledeni pokrov možda već prošao točku bez povratka. Godišnje snježne oborine više nisu dovoljne da nadoknade gubitak snijega i leda tijekom ljetnog otapanja.
Prošle je godine ledeni pokrov izgubio rekordnu količinu leda, što je bilo milijun tona svake minute. Arktik se otapa i brže nego što je itko mogao zamisliti prije samo nekoliko desetljeća. Sjeverni Sibir i kanadski Arktik sada se zagrijavaju tri puta brže od ostatka svijeta. U posljednjem desetljeću arktičke su temperature porasle za gotovo 1°C.
Na Arktiku topli ljetni mjeseci tope led, a zimski snježni mjeseci ga iznova lede. No kako se klima zagrijava, Arktik gubi više leda nego što ga dobiva natrag.
Arktički led u kolovozu 1980.: Grenlandski ledeni pokrov više ne raste. Umjesto da svake godine dobije novi led, on počinje gubiti otprilike 51 milijardu metričkih tona godišnje.
Kolovoz 2010.: Komad leda četiri puta veći od Manhattana se odlomio zbog čega se ledena ploča povukla za 18 kilometara. S malo snijega koji pada tijekom zime, ledena kapa Grenlanda podvrgnuta je rekordnom topljenju koje traje 50 dana duže od prosjeka.
Kolovoz 2012.: Djelomično vođen ciklonom u kasnoj sezoni, arktički ljetni morski led doseže rekordno nisku razinu.
Kolovoz 2020.: Nakon intenzivnih ljetnih vrućina, arktički morski led topi se do svog drugog najnižeg zabilježenog stupnja, gotovo dostigavši razinu iz 2012.
Čak i ako sutra zaustavimo sve emisije stakleničkih plinova, arktički morski led nastavit će se topiti desetljećima. Ne postoji nijedan aspekt arktičkog života koji ovdje ostaje netaknut promjenama, osim možda vječnog plesa između svjetla i tame. Arktik kakav poznajemo – golemi ledeni krajolik – uskoro će biti smrznuti samo u sjećanju.
Novi studij klimatskih promjena predviđa da bi ljetni morski led, koji pluta površinom Arktičkog oceana, mogao u potpunosti nestati do 2035. godine. Do relativno nedavno, znanstvenici nisu mislili da ćemo do ove točke doći do najranije 2050. godine. Pojačavajući ovo otkriće, prošli je mjesec arktički morski led dosegao svoj drugi najniži opseg u 41-godišnjem satelitskom rekordu.
Najnoviji modeli u osnovi pokazuju da ćemo, bez obzira koji scenarij emisija slijedili, izgubiti ljetni (morski) ledeni pokrov prije sredine stoljeća. Čak i ako se nastavimo zagrijavati na manje od 2°C, svejedno je dovoljno da izgubimo taj ljetni morski led u narednim godinama. Na kanadskom Arktiku vječni mraz se otapa 70 godina prije nego što se predviđalo. Ceste se izvijaju, kuće tonu, a proljetos se jedan od spremnika za gorivo u ruskoj elektrani srušio i u obližnje plovne putove procurilo je 21.000 metričkih tona dizela, što je uzrok izlijevanja pripisalo popuštanju vječnog leda. Otapanjem permafrosta u atmosferu se oslobađaju dva snažna staklenička plina, ugljični dioksid i metan, što pogoršava zagrijavanje planeta. Sve veća vrućina dovodi do bijesnih požara, koji su danas česti u vrućim i suhim dijelovima Arktika.
Procjenjuje se da je 61.000 životinja umrlo na ruskom poluotoku Yamal između 2013. i 2014. godine zbog masovne gladi tijekom kišne zime. Sveukupno, globalna populacija sobova i karibua smanjila se za 56% u posljednjih 20 godina.
Ipak neki u krizi pronalaze prilike. Otapanje leda učinilo je bogata nalazišta minerala i rezerve nafte i plina dostupnijima. Kina intenzivno ulaže u sjevernu morsku rutu koja obećava skraćivanje vremena otpreme između Dalekog istoka i Europe za 10 do 15 dana.
Sjeverozapadni prolaz kroz kanadski Arktički arhipelag uskoro bi mogao donijeti još jedan prečac. A na Grenlandu nestajanje leda otkriva bogatstvo urana, cinka, zlata, željeza i rijetkih zemaljskih elemenata. Donald Trump je 2019. tvrdio da razmišlja o kupnji Grenlanda od Danske. Nikad prije Arktik nije uživao takvu političku važnost.
Turizam je cvjetao, barem do pandemije koronavirusa, s mnoštvom bogatih posjetitelja koje je privlačila ova egzotična granica u nadi da će snimiti savršeni selfie pod polarnom svjetlošću. Između 2006. i 2016., utjecaj zimskog turizma povećao se za preko 600%. Grad Tromsø u Norveškoj, nazvan “sjevernim Parizom”, dočekao je samo 36.000 turista u zimi 2008. godine. Do 2016. taj se broj popeo na 194. 000. Međutim, u osnovi takvog interesa je neizgovoreno mišljenje: ovo bi mogla biti zadnja šansa da ljudi dožive Arktik kakav je nekad bio.
Zaustavljanje klimatskih promjena na Arktiku zahtijeva enormno smanjenje emisije stakleničkih plinova, a onaj Arktik iz prošlosti već je nestao. Sljedeći našu trenutnu klimatsku putanju, bit će nemoguće vratiti se uvjetima koje smo vidjeli prije samo tri desetljeća. Ipak, mnogi stručnjaci vjeruju da još ima vremena za djelovanje i očuvanje onoga što je nekada bilo ako se svijet okupi kako bi spriječio daljnju štetu i sačuvao ono što je ostalo od ovog jedinstvenog i krhkog ekosustava.
