Bez zdravijeg tla i održivog upravljanja zemljištem, ne možemo se nositi s klimatskom krizom, proizvesti dovoljno hrane i prilagoditi se promjenjivoj klimi. Odgovor bi se mogao nalaziti u očuvanju i obnavljanju ključnih ekosustava i prepuštanju prirodi da hvata ugljik iz atmosfere.
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) nedavno je objavila mapu koja pokazuje da gornjih 30 cm svjetskog tla sadrži otprilike dvostruko više ugljika od cjelokupne atmosfere. Nakon oceana, tlo je drugi najveći prirodni usisavač ugljika, nadmašujući šumu i ostalo raslinje u svojoj sposobnosti da zahvati ugljični dioksid iz zraka. Te nas činjenice podsjećaju koliko su zdrava tla važna, ne samo za proizvodnju hrane, već i za napore da spriječimo najgore učinke klimatskih promjena.
Kako klimatske promjene utječu na tlo?
Prema najnovijem izvješću EEA o klimatskim promjenama, utjecajima i ranjivosti u Europi, vlaga tla značajno se smanjila u mediteranskoj regiji i povećala u dijelovima sjeverne Europe od 1950-ih. Izvještaj projicira slične učinke za naredna desetljeća zbog rasta prosječnih temperatura i promjena obrasca padalina.
Kontinuirani pad vlage u tlu može povećati potrebu za navodnjavanjem u poljoprivredi i dovesti do manjih prinosa, pa čak i dezertifikacije (proces pogoršanja kvalitete tla) u relativno sušnim područjima, s potencijalno dramatičnim utjecajima na proizvodnju hrane. Ukupno 13 država članica EU izjavilo je da su pogođeni dezertifikacijom. Unatoč tom priznanju, nedavno izvješće Europskog revizorskog suda zaključilo je da Europa nema jasnu sliku izazova povezanih s dezertifikacijom i degradacijom zemljišta te da koracima poduzetim u borbi protiv dezertifikacije nedostaje koherentnost.
Promjene sezonskih temperatura mogu također pomaknuti godišnje cikluse biljaka i životinja, što rezultira nižim prinosima. Na primjer, proljeće može stići ranije i drveće može procvjetati prije nego što se njihovi oprašivači izlegnu. S očekivanim rastom stanovništva, svjetska proizvodnja hrane treba se povećati, a ne smanjiti. To uglavnom ovisi o održavanju zdravog tla i održivom upravljanju poljoprivrednim površinama. Istodobno, raste potražnja za biogorivima i ostalim biljnim proizvodima, potaknuta hitnom potrebom za zamjenom fosilnih goriva i sprječavanjem emisija stakleničkih plinova.
Izvješće EEA o utjecajima i ranjivosti također naglašava druge utjecaje na tlo povezane s klimatskim promjenama, uključujući eroziju, koju mogu ubrzati ekstremni klimatski događaji, poput jakih kiša, suša, valova vrućine i oluja. Osim što uzrokuje gubitak kopnenih područja, porast razine mora može promijeniti tlo u obalnim područjima ili donijeti onečišćenja, uključujući sol iz mora. U odnosu na upotrebu zemljišta, klimatske promjene mogu neke poljoprivredne površine, uglavnom na jugu, učiniti neupotrebljivima ili manje produktivnima. U šumarstvu, pad ekonomski vrijednih vrsta drveća mogao bi smanjiti vrijednost šumskog zemljišta u Europi za između 14 i 50% do 2100. godine. Nedavno izvješće EEA o prilagodbi na klimatske promjene i poljoprivredi naglašava da bi ukupni utjecaji klimatskih promjena mogli proizvesti značajan gubitak za europski poljoprivredni sektor – do 16% gubitka u poljoprivrednom prihodu EU-a do 2050. godine, s velikim regionalnim varijacijama. Ipak, možda su za najveći klimatski problem povezan s tlom ugljični dioksid i metan. Kako se globalne temperature povećavaju, vječni mraz se topi. Ovo odmrzavanje uzrokuje raspadanje organskog materijala zarobljenog u smrznutom tlu, što može dovesti do ispuštanja ogromnih količina stakleničkih plinova u atmosferu, što bi moglo dovesti do ubrzanja globalnog zatopljenja daleko izvan kontrole ljudi.
Rješavanje klimatske krize zemljom
U travnju 2019. skupina vrlo utjecajnih znanstvenika i aktivista pozvala je na “obranu, obnavljanje i ponovno uspostavljanje šuma, tresetišta, močvara, prirodnih morskih dna i drugih presudnih ekosustava” kako bi prirodi omogućili uklanjanje ugljičnog dioksida iz atmosfere i njegovo skladištenje.
Obnova ekosustava također bi podržala biološku raznolikost i poboljšala širok spektar usluga ekosustava, uključujući čišćenje zraka i vode, te osiguravajući ljudima ugodne prostore za rekreaciju.
Prema pregledu postojećih podataka o međusobnim odnosima tla i klimatskih promjena (izvješće Climsoil), u tlu Europske Unije pohranjuje se oko 75 milijardi tona organskog ugljika. Otprilike polovica ovih zaliha tla počiva u Švedskoj, Finskoj i Velikoj Britaniji, jer te zemlje imaju više šumskog tla, a posebno mokrog organskog poput treseta. Da bismo to stavili u neku perspektivu, prema najnovijim procjenama EEA-e, ukupne emisije CO2 EU-a u 2017. iznosile su oko 4,5 milijardi tona. Količina organskog ugljika u tlima EU-a možda se polako povećava, ali procjene brzine ove promjene vrlo su neizvjesne. Da stvar bude složenija, zaliha organskog ugljika također se neprestano mijenja, jer biljke hvataju ugljični dioksid iz zraka, razgrade i ispuštaju plinove natrag u atmosferu. Izvještaj Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) potvrđuje da emisije stakleničkih plinova iz svih sektora, uključujući zemlju i hranu, treba smanjiti kako bi se postigao cilj održavanja globalnog zatopljenja na ispod 2 Celzijeva stupnja.
Unatoč nesigurnostima, obnavljanje ekosustava i poboljšanje kvalitete tla moglo bi biti vrlo isplativa mjera u smislu klimatskog djelovanja s trostrukim utjecajem. Prvo, biljke koje rastu uklanjaju ugljični dioksid iz atmosfere. Prema FAO-u, obnavljanjem trenutno degradiranih tla moglo bi se ukloniti do 63 milijarde tona ugljika, što bi nadoknadilo mali, ali važan udio u globalnim emisijama stakleničkih plinova. Drugo, zdrava tla drže ugljik pod zemljom. Treće, mnoga prirodna i poluprirodna područja djeluju kao snažna obrana od utjecaja klimatskih promjena.
Područja uz rijeke (priobalne zone) i zelene površine u gradovima mogu djelovati kao isplativa zaštita od poplava i vrućina. Zdrava zemlja i tlo mogu apsorbirati i pohraniti višak vode i ublažiti poplave. Parkovi i druga prirodna područja u gradovima također mogu pomoći u hlađenju tijekom vrućina, dijelom i zbog vode koja je prisutna u njihovom tlu. Tijekom sušnih sezona zdravi ekosustavi mogu polako ispuštati vodu koju su skladištili pod zemljom, ublažavajući najgore posljedice suše. Primjera dobrobiti zaista ima mnogo.
Mnogo toga još je nepoznato, ali što bolje razumijemo dinamiku tla, zemljišta i klime, to su veće šanse za osmišljavanje i primjenu održivih rješenja.
