Uskoro bismo mogli pokvarene uređaje, poput perilica i televizora, popravljati kod potrošača čak i ako im je isteklo jamstvo, a sve u svrhu smanjenja otpada.
Kako javlja Reuters, Europska komisija predložila je u srijedu pravila koja bi obvezivala proizvođače da ponude popravke za proizvod između pet i deset godina nakon što je prodan – bez obzira na to vrijedi li zakonsko jamstvo ili ne.
Pravila bi se primjenjivala na hladnjake, usisavače, televizore, perilice rublja i drugu robu koja se prema zakonima EU smatra “popravljivom”. Europska unija trenutno pregovara o pravilima kojima bi se zahtjev proširio na pametne telefone i tablete
Uređaji za koje još ima nade
Europski potrošači i tvrtke rutinski bacaju robu koja bi se mogla popraviti, gomilajući otpad i bacajući dijelove koji bi se mogli obnoviti i ponovno upotrijebiti. Istraživanje iz 2020. godine, provedeno u ime njemačke Agencije za okoliš, pokazalo je da se životni vijek “prve uporabe” za proizvode, uključujući televizore i velike kućanske aparate, smanjio posljednjih godina.
Neki proizvodi nisu dizajnirani da se lako poprave, dok je za druge bilo jeftinije kupiti novi proizvod nego popraviti stari, pokazalo je istraživanje. U mnogim slučajevima potrošači su jednostavno zamijenili robu koja još uvijek radi jer su željeli noviju verziju.
Prema pravilima EU, tvrtke bi morale besplatno popraviti neispravan proizvod unutar dvogodišnjeg zakonskog jamstvenog roka, ako je trošak popravka jeftiniji ili jednak zamjeni proizvoda. Nakon tog datuma, tvrtke i dalje moraju nuditi popravke, bilo besplatno ili uz naknadu.
Pomoć lokalnim serviserima
EU također želi pokrenuti internetsku uslugu kako bi potrošačima pomogla pronaći lokalne servisere.
Europska potrošačka organizacija BEUC pozdravila je prijedlog, ali su poručili da bi bilo smislenije produžiti zakonsko jamstveno razdoblje za dugotrajne proizvode poput hladnjaka.
Drugi zakon, koji je u srijedu predložio Bruxelles, prisilio bi tvrtke da provjere tvrdnje da su njihovi proizvodi “zeleni” ili “ekološki prihvatljivi”.
Zemlje EU-a i Europski parlament moraju pregovarati i odobriti oba zakona, a riječ je o procesu koji obično traje više od godinu dana.
