Znanstvenici sa Sveučilišta Boise State i Sveučilišta Utah State pomoću satelita su pratili područja na koja su vratili dabrovi te su primijetili kako njihov boravak potiče rast vegetacije i čini okoliš zdravijim. Također, pratili su staništa riba i drugih potočnih i riječnih vrsta, primijetivši pozitivan utjecaj dabrova na vodene eko-sustave.

Dabrovi su, prema jednom tekstu u New York Timesu, prirodno programirani za izgradnju brana na rijekama i potocima, koje služe kao zaštita od predatora, poput medvjeda, puma i vukova. Te brane, sastavljene od materijala dobivenih od stabala, grana, grančica, kamenja i trava, koje dabrovi grizu svojim zubima, usporavaju protok vode koji bi inače brzo proticao kroz regiju. Bazeni koji nastaju izgradnjom brana zatim pružaju sigurno utočište dabrovima za izgradnju njihovih brloga, dok istovremeno potiču rast zelene vegetacije – što, pak, smanjuje rizik od šumskih požara i ublažava učinke suša i poplava koje su u posljednjih nekoliko godina postale sve češće i ozbiljnije zbog globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskom aktivnošću.

Prema podacima Kalifornijskog odjela za ribarstvo i divlje životinje, zbog izlova, populacija dabrova s nekadašnjih 400 milijuna, u 17. stoljeću, pala je na samo 10 do 15 milijuna. Kao odgovor na taj pad, Kalifornija, Idaho i Utah su nedavno krenuli s programima obnove populacije dabrova.

U skladu s tim, podaci s NASA-inog satelita pokazuju gušće zelene površine tamo gdje su dabrovi ponovno naseljeni u usporedbi s područjima gdje je njihova populacija ograničena. Na primjer, potok u blizini Prestona, u Idahu, teče 40 dana dulje tijekom godine jer su dabrovi izgradili više od 200 brana na tome području.