Nova avantura hrvatskog putopisca – Putevima globalnog zatopljenja

GREEN_300_listici_sredina

Nakon što je osvojio Afriku i Sibir, Oleg Maštruko kreće u avanturu zvanu Kronike globalnog zatopljenja. Kako je planirao putovanje u vrijeme pandemije, što može očekivati i na koje probleme želi ukazati, otkrio nam je u razgovoru dok traju posljednje pripreme.

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Ledenjaci u nestajanju, ledena kapa koja se topi, tradicionalni načini života lokalnih ljudi ugroženih klimatskim promjenama, energetska održivost. Stižu Kronike globalnog zatopljenja.

Hrvatski putopisac i autor Oleg Maštruko ovog ljeta kreće u ekspediciju na daleki sjever, naziva Kronike globalnog zatopljenja – Episode I: Ultima Thule. Cilj putopisa bit će  ekstremno sjeverni predjeli, Grenland ili Norveška, Svalbard, Island…. ledenjaci u nestajanju, ledena kapa koja se topi, tradicionalni načini života lokalnih ljudi ugroženih klimatskim promjenama, energetska održivost… Što ga točno na ovom putovanju čeka, ne znam ni sam Oleg s obzirom na promjenjivu globalnu situaciju, no krajem srpnja započet će njegova nova avantura.

Razgovarali smo s njim o planiranju putovanja i razlozima zašto baš Kronike globalnog zatopljenja.

Odlučili ste se za ekspediciju pod nazivom Kronike globalnog zatopljenja. Zanimljivo ime za ekspediciju. Ovo je područje koje pruža brojna iskustva i svjedočanstva. Je li ova ideja potaknuta pandemijom koja nas je pogodila ovog proljeća?

Ideja za ekspediciju i dio pripreme su prethodili pandemiji. U smislu sadržaja, pandemijski problemi su na određeni način povezani s klimatskim utjecajima, i svakako će biti spomenuti. Također, čovječanstvo je u reakciji na pandemiju moglo dosta naučiti i bolje se pripremiti za tip kolektivnog odgovora na probleme globalnog zatopljenja prema kojima, kada nas zaista zakače, pandemija može izgledati kao dječja igra.

Sigurno ste dobro proučili i temu i plan putovanja pa zašto je upravo ovo „trag globalnog zatopljenja“?

Pomalo oprezno, projekt sam nazvao Kronike globalnog zatopljenja, pri čemu se, kao u Ratovima Zvijezda, nadam mogućim novim nastavcima. Arktički krug odabrao sam za „Episode I“, jer je svakako zasad najizloženiji promjenama. Ove se godine najavljuje nikad manja ledena kapa. Mnoga mjesta gdje je ledeni pokrov bio normalna pojava sada su svake godine „suha“, što sve ima drastičan utjecaj i na način života lokalnih ljudi. Zbog tih razloga Arktik mi se čini logičnim predmetom interesa prve epizode, ali već su na umu i naredne. Recimo, neki Pacifički otoci su pod prijetnjom rastuće razine mora, prašuma Amazone, delta Mekonga…

Možemo se zadržati na planiranju putovanja. Objasnite nam kako to izgleda? Što je bitno prije znati, kako se pripremiti…

Planiranje je vrlo bitan element, no ove je godine velikim dijelom bačeno u vjetar radi pandemije. Zapravo ni sada ne mogu sa sigurnošću reći kako će sve na Arktiku izgledati, pa čak niti koji će biti točan cilj ekspedicije. Srećom, na Arktiku postoji više lokacija koje ispunjavaju kriterije i putopisnom atraktivnošću i u smislu pogođenosti globalnim zatopljenjem i utjecajem na globalnu klimatsku sliku.

Imate li lokalnu podršku odnosno vodiče ili je sve na vama?

Praktično uvijek se barem djelomično oslanjam na domaće vodiče. Iznimka od tog pravila bili su putopisi s legendama Sašom i Marinom Frčkom lani, prvim Hrvatom koji je završio Dakar Reli. Na tim ekspedicijama bili smo u vlastitim autima, sami sebi vodiči. Na drugim ekspedicijama, neki od najzanimljivijih ljudi koje sam sretao bili su vodiči i lokalni helperi, Nasir na Pamiru, Puskar na Himalaji, Juan u Boliviji, Saša u Sibiru….

Iza vas je nekoliko ekspedicija i kad pogledate unatrag koliko je improvizacije bilo, a koliko ste se držali unaprijed zacrtanog plana?

Ovo je odlično pitanje…. rekao bi da je u prosjeku negdje 60-40 za improvizaciju. Ove godine će biti i 70-30, ili više. Ipak, plan je bitan jer predstavlja nešto na što se možete vratiti kad ste na samom terenu u nekoj dilemi. Onda se sjetite – „e ali plan je bio da…“ pa se pokušate vratiti tome kao ishodišnoj točki. Na određen način, svaki plan kod samog postavljanja odmah postaje plan B ili C ili neko još dalje slovo.

Je li moguće putovati „zeleno“ odnosno „održivo“ i kako? Prijevoz, otpad, hrana… kako to organizirati na putu?

Najodrživije putovanje s kojim imam iskustva je već legendarni Team Tesla sa Sašom Cvetojevićem, najvećim znalcem i entuzijastom električnih auta u regiji. Ipak, ako ćemo biti iskreni, u svojoj tvrdoglavosti da pokažemo što se sve može električnim autom, na mjestima daleko od strujne mreže napajali smo ga iz benzinskog generatora. Dakle, nismo bili sasvim čisti. Dokazivanje moći struje bilo nam je bitnije od emisijskog puritanizma.

Ekspedicija u Mongoliju, Burjatiju i Sibir s Francoisom također je emisijski bila dosta čista jer smo se oslanjali najviše na željeznicu. Otpad i hrana na takvim su putevima najmanji problem. Jedem što jedu i lokalci, a otpad spremam po EU kriterijima. Čak i u situacijama kada ga lokalci jednostavno bacaju na ulicu, u rijeku ili u more. Muka mi je kad to vidim. U mnogim zemljama ljudi uopće nemaju niti najosnovniju ekološku svijest, ne znaju cijeniti ljepote koje netko pređe pola svijeta da bi obišao.

 

Što od gadgeta, ljubitelj tehnologije poput vas, nosi na ovu ekspediciju?

Putna i panoramska fotografija su mi velika strast, dakle puno gadgeta je vezano za fotografiju. Godinama sam fotkao Sonyevim A77 kao glavnim aparatom, no zadnjih par godina sam na Fujifilmovom praktičnom i laganom mirrorlessu s izmjenjivim objektivima, mislim da je model T30. Kao tech lik, rado nabrajam opremu, no tek kada zaboraviš koji model kamere uopće koristiš, može se reći da si sazrio kao fotograf. Moja najdraža fotografska izreka je – amateri brinu o opremi, profesionalci brinu o vremenu (ili novcu), umjetnici brinu o…. svjetlu. Masters worry about light! O tome, u fotografskom smislu, želim brinuti.

Uz foto gadgete tu je i već spomenuti mobitel, te obavezno laptop koji malo putnika nosi jer je relativno nezgrapan i težak, no meni je neophodan jer se velik dio dojmova materijalizira kroz priče, postove, dakle pisanje teksta. Kod odabira laptopa držim se pravila da nikad ne uzimam nešto teže od 1,8kg.

Vratimo se malo na temu – globalno zatopljenje. Mislite li da je zeleno gospodarstvo realno izvedivo i kako? Hoće li centri moći odnosno kapitala pristati na odricanje od dijela profita jer ova tranzicija prema održivom neminovno zahtijeva veća ulaganja nego što su konvencionalna gospodarstva odnosno kompanije navikle?

Tržišna ekonomija je vrlo prilagodljiva i uradit će sve što od nje budu zahtijevali korisnici usluga tj. kupci. Nema iskrenijeg glasanja od glasanja novčanikom. A imam vjere i u čovječanstvo kao kolektiv da će, možda nakon nekog lutanja, znati odabrati što je u ekološkom smislu najbolje za njega tj. sve nas.

Koje bi industrije po vama mogle biti predvodnici u tranziciji ka zelenom poslovanju?

IT, transport, mediji…. čitav niz industrija može se prebaciti na zeleno poslovanje, iako se u današnjem super-povezanom svijetu uvijek postavlja pitanje koliko finalno „zelenilo“ za sobom ipak povlači neke prljave izvore, npr – kako se proizvodi struja za električne automobile? Jedan od najčišćih izvora je solar. Nuklearna energija je također čista, ali ima loš PR….

Koji su dobri primjeri dosad?

Tvrtke koje su podržale ovaj projekt imaju, očekivano, veliki interes za održivim rješenjima. E.ON je veliki promotor solarne energije, navlasito fotonaponskih rješenja za kućanstva. Bosch od ove godine postaje ugljično neutralna kompanija, među prvim takvima u svijetu. Vodeći su i u rješenjima za autonomne i električne automobile, što su tehnologije koje također na svoj način doprinose održivosti transporta i poslovanja.

Planirate li i nakon ovog putovanja napisati knjigu? Imate već naslov?

Volim kad putopisni projekt osim na društvenim mrežama završi i u nečem većem, knjiga, izložba fotografija ili nešto slično. Knjiga je solidan posao, izložba je, barem što se tiče finalnog napora – nešto lakša, a vrlo efektna. Siguran sam da ću se vratiti s barem 30-ak vrhunskih fotki za izložbu, a knjiga…. možda Nestajući led u vrijeme virusa? Ne, zapravo to nije posebno dobar naslov, smislit ću nešto bolje….

PHOTOS BY: Oleg Maštruko / Sva prava pridržana

Nemoj pozeleniti, jer je stigao još jedan mail.

Prijavi se na ovaj newsletter i okreni novi list! 

Vezani članci

Više sa Green.hr

Svaki petak u mjesecu rezerviran je za zeleno druženje
Glumac nam je otkrio sve o svojoj urbanoj džungli

Napravi nešto zeleno već danas.

Klikni „prijavi se“
i na pravom si putu!

Copyright 2020 © Sva prava pridržana GREEN.HR
cookies

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti