Kako se svijet suočava s klimatskim promjenama, kontinuirano se traže načini kako smanjiti emisiju stakleničkih plinova, a sadnja stabala na velikim površinama ili pošumljavanje predlaže se kao jedno od rješenja.
Međutim, kako govori studija objavljena u časopisu Science, utjecaj pošumljavanja na naš planet znatno je složeniji nego što možda mislimo. Znanstvenici su u ovoj studiji koristili napredne klimatske modele kako bi proučili kako će nekontrolirana sadnja velike količine stabala utjecati na klimu. Iako je poznato da pošumljavanje apsorbira CO2 i hladi planet, istraživanje otkriva i druge, manje očite posljedice.
U istraživanju su korištena dva napredna klimatska modela kako bi se simulirala promjena klime i vremena ako bi bilo puno više stabala na određenim područjima svijeta. Ključan dio njihova istraživanja bilo je kreiranje scenarija u kojem bi šume pokrivale mnogo veće površine nego što je to trenutno slučaj na Zemlji. Proučavali su sve koristi šuma, kao što je skladištenje ugljičnog dioksida, čišćenje od toksičnih spojeva, ali i reflektiranje sunčeve svjetlosti natrag u svemir.
Otkrili su da su kemijski i reflektivni učinci povezani: šume oslobađaju kemikalije koje utječu na oblake i zrak, a količina sunčeve svjetlosti koju Zemlja reflektira ovisi o tome koliko je površine pokriveno šumom, što je važno jer može utjecati na to koliko se planet brzo zagrijava ili hladi.
Učinci na sastav atmosfere
Sadnja previše stabala može imati učinak hlađenja, ali i zagrijavanja. Kada šume rastu, oslobađaju više biogenih hlapljivih organskih spojeva (BVOC-ova) koji reagiraju s drugim kemikalijama u zraku i stvaraju sitne čestice – organske aerosole.
Aerosoli djeluju poput malih ogledala, reflektirajući sunčevu svjetlost natrag u svemir i hladeći Zemlju. Ovaj učinak hlađenja može pomoći u suprotstavljanju zagrijavanju koje je uzrokovano drugim faktorima, poput smanjene reflektivnosti površine Zemlje.
No sadnja stabala može potaknuti Zemlju da apsorbira više sunčeve svjetlosti, posebno na područjima s puno snijega. To je zato što su šume općenito tamnije od snijega i manje reflektiraju sunčevu svjetlost natrag u svemir. Nadalje, apsorbiranje sunčeve svjetlosti zagrijava planet, a taj se učinak naziva pozitivno zračenje.
Studija objašnjava kako upravo ovaj učinak zagrijavanja može smanjiti korist od šuma kod skladištenja ugljičnoga dioksida te ističe važnost odabira područja na kojem se rade pošumljavanja.
Također, znanstvenici u svojoj studiji ističu da se kod pošumljavanja treba uzeti u obzir biološke i buduće klimatske utjecaje na različitim geografskim širinama i područjima te zaključuju kako je sprečavanje krčenja šuma daleko učinkovitiji način borbe protiv klimatskih promjena nego pošumljavanje.
Prekomjerna sadnja stabala ima posljedice
Sadnja stabala čini se kao očigledno rješenje za borbu protiv klimatskih promjena. Međutim, šume također mogu ispuštati druge plinove koji doprinose zagrijavanju, poput metana i ozona.
Metan dolazi od truljenja biljaka i iz močvarnih područja, što je uobičajeno u šumama, i znatno je potentniji od ugljičnog dioksida u zadržavanju topline. Sadnja stabala u močvarnim područjima može povećati emisije metana, potencijalno poništavajući neke od prednosti skladištenja ugljika.
Stabla ispuštaju kemikalije koje reagiraju s drugim onečišćivačima i stvaraju ozon. Iako ozon štiti od štetnih sunčevih zraka u visokim slojevima atmosfere, u područjima blizu tla štetan je i za nas, ali i za klimu. Dakle, što to znači? Sadnja stabala svakako pomaže, ali nije čarobni štapić. Moramo uzeti u obzir sve učinke pošumljavanja, i dobre i loše, te planirati sadnje stabala. Prema studiji, sadnja novih šuma na zemlji, koja prije nije bila pošumljena (aforestacija), čini se najučinkovitijom strategijom, zatim obnova starih šuma (reforestacija) i zgušnjavanje postojećih šuma (povećanje gustoće).
No sadnja previše stabala, i na pogrešnim područjima može imati neželjene posljedice.
