christian-bowen-Cc10IJDoj78-unsplash

Kako su naši djedovi i bake bili ekološki osviješteni i prije nego smo znali što je to

GREEN_300_listici_sredina

Navike koje zlata vrijede

Kad se prisjetimo naših djedova i baka i njihovih svakodnevnih navika, sigurno ćemo nabrojati barem nekoliko njih koje su ekološki odgovorne, a da toga nisu bili niti svjesni. Možda je pravo vrijeme da usvojimo neke od njih.

Posljednih nekoliko godina svjedočimo, a i sami smo dio brzog načina života. Svijet u kojem se nalazimo naprosto se promijenio i nažalost stvarima kojima smo se nekad mogli duže posvetiti, danas je nemoguće jer je brzina preuzela vodstvo. Vratimo se sada malo u prošlost, prisjetimo se svih onih navika koje su u nas pokušavali usaditi bake i djedovi. Istina je da neke stvari kojima su nas učili danas jednostavno nisu izvedive, ali male svakodnevne sitnice kojih nismo bili ni svjesni učinili su naše bake i djedove odgovornima prema okolišu čak i prije nego li se o tome počelo javno govoriti. Donosimo vam neke od njih, a složit ćete se kako su i danas izvedive te iznimno poželjne ne bi li očuvali naš planet.

Sušenje veša na štriku

Svaki put kad bi veš mašina oprala rublje, baka bi ga brže bolje izvadila iz bubnja i stavila sušiti na štrik bilo da se radi o štriku namontiranom u vrtu ili okačenom na balkonu stana. Svaku bi stvar dobro protresla i ostavila zraku da uradi svoje. Danas, gotovo da ne postoji kućanstvo bez sušilice za veš, dapače, čak i neke perilice imaju opciju sušenja. Sušilice za odjeću posljednjih su godina daleko napredovale u energetskoj učinkovitosti, ali prema nekim nedavnim istraživanjima, najbolji način za smanjenje utjecaja čišćenja odjeće na okoliš je prestanak korištenja sušilice za rublje. Odjeća traje duže ako se stalno suši na zraku, a povrh toga, postoji li ljepši prizor od plahti i jastučnica obješenih na suncu da se osuše? Vjerojatno postoji, ali složit ćete se da budi romantiku i nostalgiju za nekim starim vremenima.

Proizvodnja vlastite hrane

Možda nam kao djeci nije bilo jasno zašto baka sadi svoj krumpir, kad isti takav možemo kupiti u trgovini. Isti ćemo možda naći, ali ukusniji i zdraviji nikako ne. Sadnjom vlastitog vrta ne samo da ćemo voće i povrće imati uvijek na dohvat ruke, već time i znamo što unosimo organizam te ćemo time izbjeći pesticide i kontrolirati vrste sjemena i presađivanja koje sijemo i uzgajamo. Sve što je potrebno je voda, sunce i zemlja.

Sakupljanje kišnice

Bačva za kišu uštedjet će većini vlasnika kuća oko 1300 litara vode tijekom ljetnih mjeseci. I preusmjeravanje vode dobivene iz kišnih oluja može ublažiti stresne vodene sustave i očuvati ograničene resurse, osobito ako živite u sušnoj klimi. Ako ništa, kišnica može poslužiti za zalijevanje vrta, baš kao što su to radili bake i djedovi. 

Restorani za posebne prilike

Kad se nekad išlo u restoran, to bi značilo da se nešto posebno događa u našim obiteljima. Danas sjesti i pojesti nešto u restoranu ne traži nikakvu posebnu priliku. Nekad je čak i brza hrana značila nešto posebno, a danas je imamo na svakom uglu. Kuhanje kod kuće štedi i novac, ali i svu potrebnu ambalažu koja je potrebna u restoranima što uključuje papir i plastiku. Također, pripremanjem jela kod kuće, znamo što u jelo stavljamo, a mogu se skuhati veće količine pa se jelo rasporedi po danima.

Zapakirani ručak

Kad bi bake i djedovi odlazili na posao sa sobom bi nosili zapakirani ručak pripremljen dan prije. I danas ima onih koji na svoje radno mjesto nose zdjelice s hranom, ali dostava je i dalje jedna od češćih opcija. Zapakirani gablec uvijek je odličan način za smanjenje bacanja hrane i očuvanje resursa, a restorani prilikom dostave često poslužuju obroke u jednokratnoj ambalaži koja završi na odlagalištu. Uz malo truda, ručak na poslu može biti jednostavan, jeftin, zdrav i zelen.

Manje kupljeno, više popravljeno

Naši djedovi i bake nisu kupovali ni približno toliko novih stvari kao mi danas. Ako je nešto imalo rupu na sebi, nije bačeno, već je bilo zakrpano ili popravljeno. Božićni i rođendanski darovi često su bili domaći, a stvari su se često prenosile s djeteta na dijete. Ovakve su prakse ne samo uštedjele novac, već su bile i ekološki prihvatljive.

Recikliranje

Naši djedovi i bake možda nisu imali centar za recikliranje u gradu, ali su znali od nečega napraviti nešto drugo. Haljine su postale popluni, a boce s mlijekom i boce bezalkoholnih pića vraćene su u trgovinu na pranje, sterilizaciju i ponovnu uporabu. Sve je imalo sekundarnu uporabu i ništa nije bačeno sve dok se jednostavno nije moglo ponovno upotrijebiti.

PHOTOS BY: Unsplash / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.