Klimatske promjene čine toplinske valove toplijima i češćima. Ovo je slučaj za većinu kopnenih regija, a potvrdio je to UN-ov globalni panel klimatologa (IPCC). Emisije stakleničkih plinova iz ljudskih aktivnosti zagrijale su planet za oko 1,2 Celzijusa od predindustrijskih vremena. Ta toplija osnovna vrijednost znači da se više temperature mogu postići tijekom ekstremnih vrućina.
Svaki toplinski val koji danas doživljavamo postao je sve topliji i češći zbog klimatskih promjena, ali i drugi uvjeti utječu na toplinske valove. U Europi je atmosferska cirkulacija važan čimbenik. Studija u časopisu Nature ovog mjeseca otkrila je da su se toplinski valovi u Europi povećali tri do četiri puta brže nego u drugim sjevernim srednjim geografskim širinama, poput Sjedinjenih Država. Autori su ovo povezali s promjenama u mlaznoj struji – brzoj zračnoj struji od zapada prema istoku na sjevernoj hemisferi.
Kako bi otkrili koliko su klimatske promjene točno utjecale na određeni toplinski val, znanstvenici provode “studije pripisivanja”. Od 2004. godine napravljeno je više od 400 takvih studija za ekstremne vremenske prilike, uključujući vrućine, poplave i suše – računajući koliku su ulogu klimatske promjene imale u svakoj od njih. To uključuje simulaciju moderne klime stotine puta i njezinu usporedbu sa simulacijama klime bez emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek. Na primjer, znanstvenici s World Weather Attribution utvrdili su da je 100 puta veća vjerojatnost da će se sada dogoditi rekordni toplinski val u Francuskoj i Nizozemskoj, kao onaj koji je harao zapadnom Europom u lipnju 2019., nego da ljudi nisu promijenili klimu.
Globalna prosječna temperatura je oko 1,2 C viša nego u predindustrijsko doba. To već uzrokuje ekstremne vrućine. U prosjeku na kopnu, ekstremne vrućine koje bi se dogodile jednom svakih 10 godina bez ljudskog utjecaja na klimu sada su tri puta učestalije. Temperature će prestati rasti samo ako ljudi prestanu dodavati stakleničke plinove u atmosferu. Do tada će se toplinski valovi pogoršati. Neuspjeh u rješavanju klimatskih promjena doveo bi do još opasnije eskalacije ekstremnih vrućina.
Zemlje su se u skladu s globalnim Pariškim sporazumom iz 2015. složile smanjiti emisije dovoljno brzo da ograniče globalno zagrijavanje na 2°C i ciljati na 1,5°C, kako bi izbjegli njegove najopasnije učinke. Trenutne politike ne bi smanjile emisije dovoljno brzo da bi se ispunio niti jedan cilj. Toplinski val koji se dogodio jednom u desetljeću u predindustrijskoj eri dogodio bi se 4,1 puta u desetljeću pri zagrijavanju od 1,5°C i 5,6 puta pri zagrijavanju od 2°C, kaže IPCC. Pustiti da zagrijavanje prijeđe 1,5°C znači da će većina godina u budućnosti biti pogođena ekstremnim vrućinama.
Klimatske promjene povećavaju vruće i suhe uvjete koji pomažu da se požari brže šire, dulje gore i intenzivnije bjesne. U Sredozemlju je to pridonijelo da sezona požara počne ranije i spali više zemlje. Prošle je godine u Europskoj uniji izgorjelo više od pola milijuna hektara, što je bila druga najgora sezona šumskih požara u EU nakon 2017. Toplije vrijeme također crpi vlagu iz vegetacije, pretvarajući je u suho gorivo koje pomaže širenju požara.
Zemlje kao što su Portugal i Grčka većinu ljeta imaju požare i imaju infrastrukturu za pokušaj upravljanja njima – iako su obje ovog ljeta dobile hitnu pomoć EU-a. Ali više temperature također guraju šumske požare u regije koje nisu naviknute na njih, a time i manje spremne za suočavanje.
Gospodarenje šumama i izvori paljenja također su važni čimbenici. U Europi je devet od 10 požara izazvano ljudskim aktivnostima, poput podmetanja požara, jednokratnih roštilja, električnih vodova ili bačenog stakla, prema podacima EU-a. Zemlje, uključujući Španjolsku, suočavaju se s izazovom smanjenja populacije u ruralnim područjima, jer se ljudi sele u gradove, ostavljajući manju radnu snagu da čisti vegetaciju i izbjegava “gorivo” za učestale šumske požare.
Neke radnje mogu pomoći u ograničavanju teških požara, kao što je paljenje kontroliranih požara koji oponašaju požare niskog intenziteta u prirodnim ciklusima ekosustava ili uvođenje praznina unutar šuma kako bi se zaustavilo brzo širenje požara velikim područjima. No, znanstvenici se slažu da će se bez oštrih rezova u stakleničkim plinovima koji uzrokuju klimatske promjene, toplinski valovi, šumski požari, poplave i suše značajno pogoršati. Kada se osvrnemo na trenutnu sezonu požara za jedno ili dva desetljeća, vjerojatno će se činiti blaga u usporedbi.
