U pokrajini Jaén u južnoj Španjolskoj koju zovu morem maslina, 70 milijuna maslina se proteže do horizonta u svim smjerovima. To je spektakularan krajolik. Iako bogata maslinama, zemlja je praktički mrtva, jedva da se može vidjeti cvijet, ptica ili leptir. Sve bi se ovo moglo promijeniti nakon izuzetnog uspjeha projekta koji podiže novi život iz prašine Andaluzije. Uz financijsku potporu programa EU Life, 2016. godine 20 farmi maslina u regiji odabrano je za usvajanje modela regenerativne poljoprivrede, dopuštajući bujanje trave i poljskog cvijeća između stabala. Zasađene su različite lokalne vrste, postavljene kutije za gnijezda i stvorena jezerca za poticanje života insekata i ptica.
U najvećoj svjetskoj studiji o bioraznolikosti maslinika, istraživači sa Sveučilišta Jaén i Višeg vijeća za znanstvena istraživanja (CSIC), partneri u projektu Olivares Vivos, otkrili su da se u tri godine populacija pčela u regenerativnim maslinicima povećala za 47%, životinjski svijet za 10% i drvenasto grmlje za 172%. Također je otkriveno da herbicidi ubijaju insekte koji jedu ličinke maslinove plodne muhe (Bactrocera oleae), jednog od glavnih štetnika usjeva. “Ovo što radimo vraća se tradicionalnijim načinima”, kaže za The Guardian Paco Montabes, koji uzgaja 650 hektara maslina u Jaénovoj Sierra Mágini. “Ne oranje između drveća poboljšava zadržavanje vode, smanjuje eroziju i otjecanje vode nakon jake kiše. Biljni pokrivač čini tlo poput spužve i upija kišu.”
Inicijativu su motivirali i ekološki i gospodarski problemi. Uzgajivači su bili zabrinuti zbog erozije tla i nedostatka biološke raznolikosti, ali su i financijski patili jer je globalno nakupljanje maslinovog ulja gurnulo cijene ispod troškova proizvodnje. Često su jedini ljudi koji su zaradili bili u punionicama i trgovci. Pristup Olivares Vivos dobitna je strategija: bioraznolikost uspijeva, dok je maslinovo ulje certificirano kao proizvedeno u uvjetima koji povećavaju bioraznolikost, umjesto da je certificirano samo kao “ekološko”, dajući mu dodanu vrijednost. “Možete uzgajati pod plastikom, a ona se i dalje klasificira kao ekološka”, rekao je za britanske medije José Eugenio Gutiérrez iz zaštitarske organizacije SEO Birdlife, koordinator projekta.”Morali smo stvoriti oznaku koja jamči da se proizvod proizvodi regenerativnom poljoprivredom.”
Budući da uzgajivači štede novac na herbicidima i pesticidima i mogu prodavati svoje ulje s visokom cijenom, shema nije ostala nezapažena u regiji. Gutiérrez kaže da je više od 600 uzgajivača izrazilo interes za usvajanje modela regeneracije. Ideja je već uzela maha u vinskom biznisu. Neki manji vinogradi usvojili su regenerativnu praksu, ali sada se prijavljuju i veliki vinari. U vinorodnoj regiji Penedès, 750 kilometara sjeverno od Jaéna, Torres, najveći španjolski vinar, prihvaća regenerativni pristup tražeći načine za smanjenje ugljičnog otiska.
“Iako smo u većini naših vinograda bili certificirani kao organsko vinogradarstvo, postojao je osjećaj da ne radimo dovoljno”, kaže Miguel Torres. Tradicionalno, zemlja se ore između vinove loze kako bi se riješili korova i kako bi se tlo otvorilo za kišu. No, osim što doprinosi eroziji, to dovodi do nedostatka biološke raznolikosti i siromašnog tla, kojemu su tada potrebne hranjive tvari kako bi se umjetno nadoknadilo. “U pravilima o organskom vinogradarstvu niti se ne spominje ugljični otisak, pa možete koristiti traktor koliko želite. Mislili smo: Moramo smanjiti emisije, ali moramo uloviti i CO2”, kaže Torres. Proizvođač je smanjio svoj ugljični otisak za 34% po boci, a cilj mu je 60%, uglavnom kroz mjere energetske učinkovitosti uvedene tijekom procesa proizvodnje vina. “Naš je cilj prestati orati”, kaže on. “Kad orete, na površinu donosite organski materijal koji se oksidira, pa sve što ste spremili odlazi u atmosferu. Ono što pokušavamo učiniti je oponašati prirodu što je više moguće, što znači da moramo vratiti život tlu.”
Iako je sadnja drveća na čelu borbe protiv klimatske krize, ako bi svjetski vinogradi od 7,4 milijuna hektara usvojili regeneracijski model, utjecaj bi bio ogroman, kaže Torres. U blizini, u vinariji Parés Baltà, enologinja Marta Casas ide dalje. Smatra da je regenerativno vinogradarstvo veliki korak prema cjelovitijem biodinamičkom pristupu, koji životinje, tlo i proizvodnju promatra kao dio jedinstvenog, međusobno povezanog sustava. “Što više dajete tlu, to više daje zauzvrat”, kaže ona, stojeći pored peći na otvorenom iz 6. stoljeća prije Krista koja ju je inspirirala da napravi vino u zemljanim posudama. Casasinoj strasti prema svom poslu odgovara njezina znatiželja koja ju je navela da slijedi mnoge drevne ideje. Na primjer, otkrila je da je pomoću otopine biljne preslice moguće značajno smanjiti količinu bakrenog sulfata prskanog na vinovoj lozi za liječenje plijesni. Regenerativna poljoprivreda više se čini zdravo-razumskom nego revolucionarnom idejom, za vinogradare i masline podjednako označava odbacivanje dvaju poljoprivrednih šibota: orati zemlju i ubiti konkurenciju. Montabes kaže da su morali izaći iz razmišljanja koje se odnosi na bilo koju biljku osim željenog usjeva kao konkurenta, korov ili mala hierba na španjolskom. “Sada znamo bolje”, kaže on.
Izvor: www.theguardian.com
