Ako se sad okrenemo oko sebe vidjet ćemo da sve što nas okružuje u velikoj je mjeri napravljeno od betona. Naizgled se čini kako je ovaj materijal gotovo da nezamijenjiv za građevinsku industriju, no njegov bi nestanak učinio uslugu planetu. Njegova štetnost toliko je snažna da kad bismo ga primjerice gledali kao državu, beton bi bio treći najveći odašiljač stakleničkih plinova u svijetu, nakon Kine i Amerike. No, što to ovaj materijal kojeg se u prosjeku iskoristi 150 tona čini toliko štetnim? Nijedan rezultat po pitanju okoliša ne ide na ruku ovoj industriji čija proizvodnja čini sedam posto globalne emisije ugljikova dioksida, triput više nego što, primjerice, proizvede zračni promet. Cement je prema svojoj definiciji, građevinski vezivni materijal dobiven usitnjavanjem i pečenjem vapnenca i lapora u fini prah. Koristi se za dobivanje mortova, žbuka i betona kada se miješa u određenim omjerima s pijeskom, tucanikom i vodom.

Kada ga se zagrijava u pećima, proizvodi CO2 koji izuzetno šteti okolišu s obzirom na to da se s proizvodnjom tone ovog građevinskog materijala, proizvede i otprilike tona ugljikovog dioksida. Koliko je moguće da ova industrija u nekom trenutku postane ugljično neutralna? Neki su proizvođači betona već naginju ka tome da ostvare taj cilj, a primjerice jedna od najpoznatijih njemačkih tvrtki za izradu cementa Heidelberg Cement obavezala se kako će do 2030. godine postati ugljično neutralna. Industrija proizvodnje betona pokušava smanjiti postojeću emisiju za trećinu do 2030. godine što bi do kraja desetljeća smanjilo ugljikovog dioksida za pet milijardi CO2.

Osim toga, jedan od mogućih rješenja je i recikliranje starog betona i zamjena ugljikovodika u pećima biogorivom. Također, zbog sve većeg interesa za održivi razvoj, mnogi stručnjaci u građevinskoj industriji motivirani su na korištenje ekološki prihvatljivijih materijala, imajući na umu da je očuvanje okoliša ključno i da se mora uzeti u obzir, posebice u vremenima u kojima se trenutno nalazimo. Jedan od takvih primjera alternativnih rješenja je i zeleni cement. Upotreba zelenog betona postala je popularna u mnogim zemljama. Ima jedinstvene karakteristike jer je jedna od njegovih sirovina otpad. Postupak proizvodnje ovog betona je da se moraju koristiti materijali dobiveni od održivih zelenih materijala koji nisu neodrživi resursi. To su omogućili istraživači s Fakulteta inženjerstva na Sveučilištu u Maleziji koji su došli do zelene mješavine betona. Ovaj ekološki prihvatljiv beton sastoji se od novih sirovina koje uključuju “leteći” pepeo, reciklirane betonske čestice i aluminijska vlakna. Leteći pepeo je otpadni proizvod iz termoelektrana na ugljen, dok se aluminijske limenke mogu preraditi u usitnjena vlakna i koristiti kao armature u betonu. Zeleni beton ima nizak omjer cementa i ugljika po proizvedenoj jedinici. Dizajniran je za izdržljivost i čvrstoću izgrađenih konstrukcija. 

Ovo je samo jedan od primjera kako smanjiti korištenje stopostotnog cementa, a cilj bi svakako trebao biti svesti zagađenje betonom na minimum. Na betonskoj je industriji da prihvati izazov i pomogne minimiziranju ovog zagađenja osiguravajući da se u građevinskoj industriji počnu koristiti i razvijati ekološki prihvatljive alternative.  Količine korištenog betona treba pažljivo mjeriti kako bi se izbjegao višak koji na kraju postane otpad. Na umu treba imati i važnost vodenog svijeta te se dobro brinuti o njemu izbjegavajući ispuštanje otrovnog betonskog otpada u rijeke i mora.