Čini se da mnogi pojedinci počinju prihvaćati fleksibilniji pristup ekološki osviještenoj prehrani koji im daje najbolje od oba svijeta, a baš takve ljude se naziva društvenim svejedima. U novom pokretu reduciranja mesa, pojavljuju se savjesni konzumenti koji odbijaju kupovati i jesti meso kod kuće, ali će ga jesti kada izađu van s obitelji ili prijateljima. Tu se radi o uspostavljanju ravnoteže između zauzimanja za načela u koja netko vjeruje (kao što je ne jedenje životinja) i pokazivanja poštovanja prema drugim ljudima koji ne dijele ta ista načela ili imaju potpuno drugačiju perspektivu svijeta, iz bilo kojih osobnih razloga.

Zlatna sredina

Većina ljudi će naglasiti neku od krajnosti kada govore o jedenju mesa – ili ga jedu ili ne. Ali zapravo sve veći broj ljudi traži sredinu. Društveni svejedi se razlikuju od nejasnih fleksitarijanskih ili reduktarističkih načela. Dok se u ta dva slučaja daje prioritet biljkama nad životinjama, društveni svejedi, s druge strane, imaju jednu vrlo jasnu granicu, a to je da ne kupuju niti kuhaju meso kod kuće. Na taj način smanjuju svoj ugljični otisak, osjećaju se bolje jer svakodnevno ne podržavaju okrutnu industriju, podržavaju razvoj proizvoda temeljenih na biljnom podrijetlu, jedu više povrća i voća, a sve to bez potpunog odricanja mesa.

Kad je u pitanju zašto netko odabire biti društveni omnivor ili društveni svejed, postoje različiti razlozi. Osim ekoloških i održivih razloga, mnogima jedenje mesa pruža osjećaj uključenosti, očuvanja vlastitog nasljeđa i tradicije, mogućnosti povezivanja s bakama i djedovima i prijateljima, dok drugima pruža trenutak uživanja u specifičnim okusima i teksturama, kao i neopterećenje i iskazivanje poštovanja onome tko ulaže ogroman napor pripreme vaše hrane na prvom mjestu pogotovo kad dođete nekome u goste.

Postupno do cilja

Predviđa se da će ove godine biljna prehrana rasti u popularnosti, ali i da ćemo u budućnosti vidjeti sve više redukcionizma u prehrani. To znači da sve veći broj potrošača odlučuje smanjiti, a ne eliminirati, svoj unos životinjskih proizvoda u korist biljne hrane, pokret poznat kao redukcionizam. Baš takav obrazac prehrane je odličan za vaš budžet, zdravlje i okoliš.

Nitko ne voli postavljanje ultimatuma ili bilo kakav oblik forsiranja. Ljude treba poticati na postupne promjene i smanjenja unutar njihovih mogućnosti, umjesto da ih se kritizira da ne čine dovoljno. Neki podaci kažu da prosječni Hrvat pojede 63 kilograma mesa godišnje. Kada bi ih se potaknulo da smanje svoju konzumaciju mesa za samo 10%, to bi već dovelo do smanjenja od više od 6 kilograma mesa godišnje. A onda zamislite da četvrtina naše populacije učini isto, kakvu bi to promjenu izazvalo. I realno gledajući, ovakav način razmišljanja čini daleko dostižniji cilj od preobraćanja svih ljudi na veganstvo.

Društveni omnivori predstavljaju postupne i dobronamjerne promjene tempom koji je razumniji za prosječnu osobu koja ne može podnijeti ili si ne može priuštiti sve odjednom. Treba imati na umu da se svaki mali osobni trud uzima u obzir. Na taj način razmišljamo kada se radi o drugim ekološkim kontekstima, ali nedovoljno kada je u pitanju prehrana. Umjesto da pokušavamo održati nerealno visoke standarde savršenstva ili podržavamo dihotomiju koja izaziva podjele protiv protiv mesa, trebali bismo podržavati jedni druge i u najmanjim koracima. Većina ljudi pokušava ići u istom smjeru održivijeg života, samo svatko od nas će tamo doći svojim putem.