Niska cijena plastike čini veću vjerojatnost odbacivanja, a njezina izdržljivost omogućava da ona dugi niz godina ostane u okolišu. Količina plastike koja ulazi u okoliš povećava se kako su razvijaju nove namjene plastičnih materijala i proizvodi su dostupni većem broju ljudi. Pretpostavlja se da čak 10% svih plastičnog smeća na kraju završi u moru i postane morsko smeće. A procjenjuje se i da bi se proizvodnja plastike mogla približiti gotovo 2.000 milijuna tona do 2050. ako trendovi proizvodnje i uporabe ne opadnu.

S obzirom na to da smo skoro pa okruženi plastikom u našem svakodnevnom životu, to je vrlo dobar razlog da naučite prepoznati različite vrste plastike koju kupujete, te koliko je ona uopće sigurna za vaše zdravlje. Postoji sedam vrsta plastike, a o kojoj se radi prepoznati ćete po simbolu za recikliranje utisnutom u materijal. Razumijevanje razlike između vrsta plastike može vam pomoći da donesete bolje odluke kao potrošači. Ovu klasifikaciju vrsta plastike je razvilo Udruženje za plastičnu industriju (eng. Plastics Industry Association), a brojevi su uzeti dogovorno i ne odnose se na zdravstvenu sigurnost upotrebe određene vrste plastike. Obično vrste koje imaju manje brojeve se češće recikliraju. Neke vrste plastike se niti ne recikliraju jer za njih ne postoje odgovarajući prerađivači, a ponekad je razlog i taj što troškovi reciklaže nadmašuju korist ili potrebu za recikliranim materijalom.

Vrste plastike

1 (PET ili PETE)

Najčešće korištena vrsta plastike, u pravilu namijenjena za jednokratnu uporabu. Većina bočica s vodom i gaziranih sokova te neka pakiranja napravljena su upravo od ove vrste plastike. Višekratna upotreba se ne preporučuje zbog mogućnosti bakterijske kontaminacije. Osim toga, ova plastika može ispuštati teške metale i kemikalije koje utječu na ravnotežu hormona. Može se lako reciklirati, pri čemu se dobivaju materijali za nove PET boce ili poliesterska vlakna koja se dalje koriste za proizvodnju tekstila.

2 (HDP ili HDPE)

Ova vrsta plastike se smatra najsigurnijom vrstom jer ne ispušta skoro nikakve kemikalije, stoga je pogodna za višekratnu upotrebu te je zato i najčešće reciklirana. Od ove krute plastike izrađuju se boce od sokova, ulja, deterdženta, pakiranja i boce za mlijeko, te mnoge igračke.

3 (PVC ili 3V)

Ova vrsta plastike nije sigurna za ljude s obzirom na to da PVC često sadrži kemikalije (ftalate) povezane s mnogim zdravstvenim problemima. Ispuštanje kemikalija je ujedno i razlog zbog kojeg se ova vrsta vrlo rijetko reciklira. Neki od proizvoda napravljeni od ove vrste plastike su prozirni celofan, neke boce od ulja, igračke za djecu i kućne ljubimce, namještaj, pakiranja od baterija, lijekova, te mnoštvo drugih proizvoda. Preporučuje se izbjegavanje ove vrste plastike te kupnja alternativnog proizvoda ako je ikako moguće.

4 (LDPE)

Relativno sigurna vrsta plastike za upotrebu. Može se reciklirati, iako se u praksi do sada to slabo provodilo. Najčešće korištena za vrećice, namještaj i tkanine.

5 (PP)

Ova vrsta plastike ima generalno dobre mehaničke osobine, u pravilu je čvrsta, lagana i otporna na toplinu te zbog toga ima široku i sigurnu primjenu. Dobro služi kao izolator protiv vlage, masnoće i kemikalija te se zato na primjer koristi često za čašice od jogurta, ambalaža od margarina, čipsa i za slamke. Osim toga koristi se i za proizvodnju cijevi, laboratorijskog posuđa, kontejnera, armatura, kućišta, jednokratnih pelena itd.

6 (PS)

Polistiren je lagana vrsta plastike koja se koristi za veliki broj proizvoda, najčešće za izradu ambalaže za hranu i pića, kartone za jaja i plastičnog pribora za jelo. Međutim, zagrijavanje hrane u posuđu od polistirena se nikako ne preporučuje zbog otpuštanja štetnih i otrovnih
kemikalija. To se posebno odnosi na zagrijavanje hrane u mikrovalnoj pećnici. Može se reciklirati, no recikliranje ove vrste se slabo provodi jer je iznimno zahtjevan proces.

7 (PC i sva druga plastika)

Ova kategorija se odnosi na sve druge vrste plastike koje nisu obuhvaćene prethodnim kategorijama. Često ju zovu najopasnijom kategorijom zato što za nju ne postoji standardizacija o njezinom ponovnom korištenju i recikliranju. Kod ove vrste plastike postoji velika opasnost od curenja kemikalija u hranu ili piće, naročito ako je u izradi plastike korišten Bisfenol A (BPA).

Iako se sve više razvija svijest o štetnosti plastike, velika većina i dalje ne zna ova osnovna pravila niti koliko su neke vrste plastike štetne. Probajte uvijek birati one kategorije koje su najmanje štetne i koje se mogu najbolje reciklirati. Kada god možete, birajte višekratnu ambalažu kako biste smanjili svoj otpad, nakupljanje otpada na odlagalištima i u prirodi gdje najčešće i završi, te na kraju da izbjegnete bilo kakvu potencijalnu štetu svome zdravlju. S pojavom novih tehnologija i proizvoda od prirodnih materijala, ovakve odluke bi trebale biti sve lakše, a na vama je samo da ih donesete i da ubuduće svjesno kupujete.