Znate li što je “džepna šuma”? Upravo bi ona, prema volonterima i aktivistima za zaštitu okoliša, mogla biti ključ za spašavanje velikih gradova od štetnih učinaka klimatskih promjena, poput toplinskih valova. Naime, neprofitna organizacija pod nazivom Boomforest uvodi upravo ove ideje potičući volontere da sade male, strateške dijelove u i oko grada Pariza s ciljem stvaranja mini šuma. Prva takva akcija sadnje drveća ove organizacije datira iz 2018. godine i od tada rad i entuzijazam polako, ali sigurno raste.
Kada govorimo o konceptu džepne šume, on je zapravo nastao u Japanu, gdje je tijekom 1970-ih lokalni botaničar po imenu Akira Miyawaki zaključio da su stoljetne šume koje rastu oko hramova i svetišta mnogo otpornije od nedavno zasađenih šuma. Miyawaki je tvrdio da su gusto posađene autohtone vrste, uzgojene u pažljivo pripremljenom tlu na četiri različite visine kako bi se osiguralo više slojeva pokrivenosti, rasle do 10 puta brže i uhvatile više ugljika od standardno upravljanih šuma. I da čak i šuma od samo 100 četvornih metara može biti dio iznimne bioraznolikosti.
Upravo je jedan od problem od kojeg Pariz stalno pati relativni nedostatak zelenih površina, a porast temperatura posljednjih godina i posljedični toplinski valovi pojačani gusto asfaltiranom metropolom, nikako mu ne idu u prilog. Upravo bi tzv. džepne šume mogle djelomično riješiti ovaj problem. Prema studiji iz 2016. francuska prijestolnica imala je manje od 10% pokrivenosti drvećem na svojim ulicama, čime je daleko iza drugih velikih europskih gradova.
Tijekom ovog stoljeća, očekuje se da će prosječna ljetna temperatura Pariza porasti za čak 5,3°C, a broj dana u godini s temperaturama višim od 30°C mogao bi se povećati na 45 dana u odnosu na trenutni prosjek od deset dana. Sve veće temperature doći će s češćim i ekstremnijim olujama, poplavama i sušama. Drveće i biljke, međutim, mogu pružiti prirodan učinak hlađenja zbog transpiracije, što znači da većina vlage koju biljke konzumiraju zatim ispari kroz lišće. Stoga je usvojena Miyawaki metoda kao brži način za ozelenjavanje dijelova grada, uz uključivanje stanovnika u rad i obvezujući ih na zeleniju budućnost.
