Da su se gradovi i naselja u povijesti itekako smišljeno gradili, svjedoče tome brojni dokumenti, a jedan od njih je i onaj engleskog urbanista Ebenezera Howarda iz kojeg se razvio Pokret vrtnih gradova inspiriran upravo Howardovim utopijskim konceptom planiranja grada. Vrtni gradovi su dizajnirani da omoguće pristup najboljim aspektima grada i sela u jednom.
Howardove ideje izrasle su iz industrijske revolucije i bile su, dijelom, reakcija na stanje radnika u Londonu. Pokret vrtnog grada imao je značajan utjecaj na današnje standarde urbanog planiranja. Howard je prvi put predstavio svoj koncept vrtnog grada 1898. godine u knjizi pod naslovom “To-morrow: a Peaceful Path to Real Reform”, kasnije ponovno objavljenoj 1902. godine pod nazivom “Garden Cities of To-morrow”.
Howardovo pisanje tijekom industrijske revolucije bilo je odgovor na urbane sirotinjske četvrti, zagađenje i nedostatak pristupa selu. Velik dio njegove knjige bio je posvećen ideji da gradovi, kakvi su postojali u njegovo vrijeme, nisu održivi i da će najvjerojatnije, na kraju, morati biti uništeni. Ujedno je bio svjestan gospodarskih problema seoskih poljoprivrednika koji su, ovisno o vremenu i cijenama usjeva, često živjeli u siromaštvu. Howard je u svojoj knjizi opisao “grad” i “zemlju” kao magnete koji privlače ljude k sebi iz različitih, ponekad suprotnih razloga.
Opisao je prednosti i nedostatke svakog od njih. Primjerice, zemlja, odnosno selo nudi “ljepotu prirode”, ali “nedostatak društva”, dok grad ima “društvene prilike” u zamjenu za “zatvaranje prirode”, odnosno nemogućnost obrađivanja zemlje. Howard je tvrdio da ni grad ni selo nisu idealni. Njegovo rješenje za ovu dilemu o mjestu bilo je stvaranje “trećeg magneta” – hibrida grada i sela koji bi ponudio i pogodnosti grada i mir i ljepotu zemlje.
Kako bi osigurao idealne životne uvjete za širok raspon ljudi, Howard je odlučio stvoriti visoko strukturirane, pažljivo uređene zajednice. U Howardovo vrijeme, britanskim zemljoposjednicima bilo je dopušteno da koriste vlastitu zemlju na bilo koji način, pa je Howard zamislio kupnju velikih površina zemlje od aristokratskih vlasnika i postavljanje vrtnih gradova u kojima će biti smješteno 32 000 pojedinačnih kuća na 6 000 hektara.
Howard je imao na umu razrađen plan: njegovi vrtni gradovi bili bi kružni, odnosno. uključivali bi, počevši od središta kruga: ogroman javni vrt s javnim zgradama kao što su gradska vijećnica, predavaonice, kazališta i bolnica. Ogromnu arkadu nazvanu “kristalna palača”, gdje bi stanovnici imali natkrivenu tržnicu i uživali u “zimskom vrtu, zatim oko 5.500 građevinskih parcela za individualne obiteljske kuće neke sa zajedničkim kuhinjama i zajedničkim vrtovima, škole, igrališta, crkve, tvornice, skladišta, farme, radionice i pristup željezničkom prometu.
Osim projektiranja fizičke strukture svojih vrtnih gradova, Howard je također izradio plan za financiranje njegove izgradnje, upravljanja infrastrukturom, zbrinjavanja potrebitih i osiguranja zdravlja i dobrobiti svojih stanovnika. U svom idealnom obliku, Garden City bi postao mreža manjih gradova izgrađenih oko većeg središnjeg grada.
Howard je bio uspješan prikupljač sredstava i, u prvim godinama 20. stoljeća, izgradio je dva vrtna grada: Letchworth Garden City i Welwyn Garden City, oba u Hertfordshireu u Engleskoj. Letchworth je u početku bio prilično uspješan, ali Welwyn, izgrađen nekoliko kilometara od Londona, brzo je postao obično predgrađe. Ipak, vrtni gradovi krenuli su se širiti po svijetu. Pokret se proširio na Sjedinjene Države gdje su vrtni gradovi cvjetali u New Yorku, Bostonu i Virginiji te u Peruu, Južnoj Africi, Japanu i Australiji. Čak je originalni koncept Walta Disneyja za tematski park EPCOT mnogo izvukao iz koncepta vrtnog grada.
I danas su Howardove ideje predmet i pohvala i kritika. Kritičari su ga vidjeli ili kao koristan model za planiranje grada ili kao sredstvo za širenje industrijalizma, nanošenje štete okolišu i kontrolu nad radničkom klasom. Howardov entuzijazam za napredak, industrijalizaciju i ekspanziju bez obzira na ograničene resurse u suprotnosti je sa stavovima današnjih ekologa. Njegovo uvjerenje da su urbani centri neodrživi sukobi se s modernijim idealima planiranja. S druge strane, ideja vrtnog grada zaživjela je u urbanističkom planiranju, što je dovelo do porasta zelenih površina unutar urbanih sredina.
