Drveća su pluća ekosustava. Dok mi uživamo u njihovoj ljepoti, hladovini i plodovima njihovog postojanja, oni šutke rade na čišćenju zraka. Prirodni proces u kojem sve biljke unose ugljik i oslobađaju kisik ne samo da nam daje čist zrak za disanje, već i skladište ugljik koji inače pridonosi globalnom zagrijavanju. I dok se većina svjetskih gradova rješavala drveća ne bi li na njihovom mjestu izrastale stambene građevine, danas se mnogi gradski projekti temelje na tome kako ponovno vratiti šumu u urbanu sredinu. Mnogi pokušavaju neki komadić neizgrađenog prostora pretvoriti barem u park na nekoliko kvadrata, jer ono na što se godinama u nazad nije obraćala pozornost, danas je na cijeni.

Zemlje diljem svijeta utrkuju se u pronalaženju rješenja za stakleničke plinove koji su rezultat ljudskih aktivnosti poput vožnje automobila i proizvodnje različite robe. I dok poticaji za električna vozila i obnovljivu energiju putem solarnih panela, energije vjetra i hidroelektrične energije zaokupljaju trenutno najveću pozornost, drugi rješenje vide u sadnji drveća. Činjenica je da je sadnja drveća iznimno “oružje” u borbi protiv klimatskih promjena, a imajući to na umu, tvrtka Compare The Market predstavila je svoje najnovije istraživanje o broju stabala koje bi glavni gradovi diljem svijeta trebali saditi godišnje kako bi nadoknadili emisije ugljika koje doprinose atmosferi. Studija se temelji na informacijama dostupnim putem skupa podataka o emisijama, a sudeći prema rezultatima, Azija u ovom pogledu ima najviše posla.

Naime, pet od deset glavnih gradova koji emitiraju ugljik nalazi se u Aziji. Treba imati na umu i emisije transporta, industrijskih, otpadnih i lokalnih elektrana unutar gradskih granica. Izvješće je kombiniralo podatke kako bi prikazalo ukupnu količinu ugljika proizvedenu uz broj stabala potrebnih da se to nadoknadi. Tako pet gradova u Aziji, koji uključuju Peking, Singapur, Hong Kong, Tokio i Seul, godišnje oslobađaju 219,506.539 tCO2, a gradovi bi morali posaditi 43,901.308 stabala svake godine kako bi nadoknadili te emisije. Peking bi trebao zasaditi 15,020.976 stabala, zatim Singapur s 9,366.336 i Hong Kong s 8,975.292. Tokiju treba 5,522.200, a Seoulu 5,016.504. Ostali gradovi na ljestvici među prvih deset bili su i Istanbul, Lagos, Santiago, London i Mexico City. “Postati ugljično neutralni bitan je cilj za zemlje diljem svijeta, a do 2050. godine i nakon toga, potrebno je hitno djelovanje. Jedan od načina na koji smo proučavali mogućnost rješenja je kompenziranje emisija sadnjom drveća koje je odlično za apsorpciju CO2, s dodatnim prednostima podupiranja ekosustava i divljih životinja”, izjavio je glasnogovornik za energetiku u tvrtki Compare The Market.

Izračun pomaka stabla temelji se na podacima dobivenim iz kalkulatora emisija ugljičnog dioksida Carbonify.com. Procjene se temelje na pretpostavci da pet zasađenih stabala može očistiti tonu proizvedenog ugljičnog dioksida. Osim kritičnih zemalja, objavljeni su i rezultati država koje se znatno bolje nose s emisijom ugljičnog dioksida. Tako je primjerice Reykjavik na Islandu je bio najmanje emitirajući u studiji s ukupnom emisijom od 346,630 tCO2 godišnje. Grad ima još posla, ali u usporedbi s azijskim gradovima uistinu je minimalno. Trebali bi posaditi još 69,326 stabala godišnje. Od svih gradova u istraživanju, Reykjavik je jedini došao ispod oznake proizvedene 500.000 tCO2. Iako brojka od gotovo 70 tisuća stabala još uvijek znači puno drveća, to je jedini grad koji je imao procjenu ispod 100,000 stabala godišnje kako bi nadoknadio emisiju ugljika. Iza islandskog grada našao se novozelandski Wellington, pa zatim i švicarski Basel koji bi trebao zasaditi 156,786 stabala.