“Presretan sam što Hrvatska ima jednu ovakvu manifestaciju koja stvarno sjajno izgleda i bitnije, okuplja sve više i više ljudi”, rekao nam je na početku razgovora ugledni znanstvenik, akademik prof.dr.sc. Igor Rudan koji je na ovogodišnjem Greencajt festivalu prošlog tjedna održao predavanje na temu “Očekujući vatre: Razmišljanja o izazovima u 21. stoljeću”. Upravo je “Očekujući vatre” njegova četvrta knjiga popularnoznanstvene Tetralogije o 21. stoljeću u kojoj nas znanstvenik upoznaje s analizama održivosti brojnih postojećih trendova i vjerojatnim ograničenjima koja će se s vremenom ukazati. Knjiga se okreće i budućnosti i donosi predviđanja o napretku, ali i izazovima koje bi nastavak 21. stoljeća mogao donijeti čovječanstvu. Upravo smo o tome popričali s ovim direktorom Centra za globalno zdravlje Sveučilišta u Edinburghu, predsjednikom Međunarodnog udruženja za globalno zdravlje te glavnim urednik časopisa Journal of Global Health, koji nam je vrlo jednostavno objasnio kako naprosto nemamo drugog planeta i da nije upitno hoćemo li uspjeti riješiti probleme s kojima se generalno svaki kutak Zemlje suočava, nego imamo li uopće vremena za to jer 5 do 12 više uistinu nije floskula.
Predavanje na ovogodišnjem Greencajt festivalu nosilo je ime prema vašoj četvrtoj knjizi “Očekujući vatre”. Zašto je važno da ljudi pročitaju vašu knjigu i koliko je ona aktualnija danas, od primjerice prije tri godine kad ste ju napisali?
Još sam 2017. godine počeo pisati svoju Tetrologiju u 21. stoljeću gdje sam nastojao popisati, odnosno sistematizirati izazove koji su pred nama. Prva knjiga “Boja neba” bila je o napretku znanosti, druga knjiga “Zao zrak” bila je o napretku medicine, “U zemlji klanova” bila je o prilagodbi koja čeka svakoga u 21. stoljeću, a četvrta knjiga “Očekujući vatre” izašla je 2020. godine i ovo je vrijeme dobro da se ponovi sve ono što je u njoj napisano jer vjerujem da su svi ti izazovi koji su unutra napisani zapravo sve jače naglašeni u svijetu i sve su očitiji danas, nego onda kad sam je pisao. Vjerujem da se svi ti trendovi samo ubrzavaju i postaju sve naglašeniji i morat ćemo se posvetiti razmišljanju o njima i njihovom rješavanju, bar na neki način.
Koji su po vama generalno najveći izazovi s kojima se čovječanstvo danas susreće?
Treba istaknuti kako svi ti izazovi nisu izolirani jedan od drugoga. Činjenica je da se nažalost oni međusobno pojačavaju, a ima ih uistinu dosta. Jedan od njih je globalno zagrijavanje, nešto što nas najviše brine u ovom trenutku. Zagrijavanje smo mi ljudi sami izazvali i trebalo je proći mnogo vremena da se prizna da je to posljedica našeg djelovanja. Danas malo tko u to sumnja. Druga stvar je posljedica 200 godina industrijskog razvoja zapadnih zemalja što je osim zagrijavanja dovelo i do zagađenja oceana, pitke vode, generalno zagađenja okoliša. Ljudi se ponašaju kao da imaju još desetak planeta na koje mogu skočiti kad ovog “potroše”. Kao da će doći neka čistačica koja će to sve doći počistiti za nama. Nažalost, ljudi ne shvaćaju da je ovo jedino mjesto koje imamo i da će možda i za 100 tisuća godina i za milijun i za 10 milijuna godina ljudima trebati ta ista voda i ti isti oceani. Osim vode i zagrijavanja, tu je i hrana, što će biti s njom, što je s projekcijama koliko će uopće biti ljudi na Zemlji, zatim energija… Mnogo je tu izazova s kojima se susrećemo i koji nam tek dolaze.
Možemo li uperiti prstom konkretno samo u jednu određenu industriju?
Nema tu glavnog krivca nužno. Svi su u najboljoj mjeri i volji željeli ekonomski razvoj, dulji vijek, više novaca i svakako je danas mnogo lakše i bolje živjeti nego što je to bilo nekada. No, nismo unaprijed mogli predvidjeti sve posljedice tog razvoja i sad je vrijeme da se s tim posljedicama suočimo i počnemo paralelno uz daljnji rast i razvoj planirati kako da ih na neki način “zauzdamo” i pokušamo ih vratiti unatrag, a da mi znanošću i tehnologijom pokušamo i dalje ići naprijed. To su ključna pitanja. Mi moramo naći načina kako se nastaviti ekonomski razvijati i rasti, a da pritom čistimo sve što smo tim putem uneredili.
Ide li i znanost u korak s trenutnom situacijom na Zemlji?
Danas se učestalo razvijaju znanosti poput klimatologije, oceanologije, meteorologije i mnogo drugih znanosti koje su odjednom postale jako važne da se uopće može procijeniti koliko je sve zabrinjavajuće. I te su znanosti mlade i u ranoj su fazi svog razvoja i još uvijek učimo i ne znamo točno koliko je što važno. Naime, još uvijek točno ne znamo sve parametre koji nam trebaju i jako je teško predvidjeti brzinom kojom će se sve događati. Ja sam tehno optimist i vjerujem da će znanost puno izazova moći riješiti. Nije pitanje hoćemo li moći riješiti te probleme jer vjerujem da znanost uvijek pokaže da može, ključno je pitanje hoćemo li to moći učiniti na vrijeme. Ovo zahvaća cijeli svijet. Klimatske promjene nisu izolirane sada na neku određenu državu, vladu ili područje, ovo su globalni problemi. Dakle, najbitnije pitanje jest hoćemo li moći probleme u kojima se cijelo čovječanstvo nalazi riješiti na vrijeme.
Primjećujete li da su ljudi iole postali svjesniji problema u kojem se nalazimo?
Apsolutno. Prošla su desetljeća u kojima se jasno potvrdilo da smo u problemu i to onom kojeg smo sami izazvali. Putujući svijetom uviđam da sve više postoji svjesnost svega što se događa i da ljudi planiraju svoju budućnost ugrađujući planove i potrebu da se što manje šteti planetu. Doduše, neke su države i dalje ovisne o fosilnim gorivima pa se i dalje drže po strani od svojih napora, ali trend je nezaustavljivo takav da su svi shvatili da problem postoji i da ga se mora riješiti.
A što je s modernom tehnologijom? Može li ići ruku pod ruku s okolišem?
Ja bih rekao da sve te moderne tehnologije koje nam dolaze da će one već imati ugrađeno to da ne smiju štetiti svim navedenim problemima, već pomoći u njihovom rješavanju. Dvije su stvari ključne; jedno je pronalazak rješenja, a drugo je da se razviju mehanizmi koji će omogućavati da nijedna generacija na Zemlji ne ostavi Zemlju idućoj generaciji u neupotrebljivom stanju. U tome su moderne tehnologije itekako bitne.
