Proučavanje genoma sjevernoatlantskih plavih kitova pokazalo je da oko 3,5 posto DNK ove vrste dolazi od posve druge vrste kitova – kitova perajara. Iako su kanadski i norveški znanstvenici dosad primijetili povremeno križanje ovih dviju vrsta, nisu očekivali toliko visok postotak.
Rezultati ovoga istraživanja, kako piše Science Alert, pružaju prve uvide u populacijsku strukturu i demografsku povijest plavih kitova iz Sjevernog Atlantika te dokumentiraju do koje se razine miješaju s kitovima perajarima. No znanstvenike je najviše iznenadila činjenica što nije došlo do neplodnosti sljedeće generacije, kao što je slučaj s većinom hibridnih potomaka, nego su i oni stvorili vlastito potomstvo.
Roditelji neplodnih hibrida moraju biti dovoljno slični da bi se uopće mogli razmnožavati, ali njihovi potomci nemaju odgovarajući genetski materijal za stvaranje održivih spermija ili jajnih stanica. Međutim, studija iz 2018. godine otkrila je da kitovi kao što su kitovi perajari i plavi kitovi, imaju neke genetske karakteristike zbog kojih njihovo križanje ne mora rezultirati neplodnošću.
ncjsbk
