Zamislite gomilu “mjehurića” koji pokrivaju prostor veličine Brazila, koji se sa Zemlje šire u svemir gdje bi potencijalno mogli blokirati sunčevo zračenje od daljnjeg zagrijavanja Zemlje. To ne samo da bi moglo pomoći u sprječavanju klimatskih promjena, već ih potencijalno može i preokrenuti. No ovaj plan “svemirskih mjehurića” koji su ponudili znanstvenici s Massachusetts Institute of Technology nije tako nov, a sam koncept je prvi ponudio astronom Roger Angel. Multidisciplinarni tim arhitekata, građevinskih i strojarskih inženjera, fizičara i znanstvenika za materijale radio je na tehničkim i društvenim aspektima onoga što grupa naziva “projektom planetarnih razmjera” u nastojanju da pronađe rješenje za klimatske promjene koje nije fizički vezano za Zemlju.

Znanstvenici vjeruju da ovi svemirski mjehurići mogu skrenuti čak 1,8 % sunčevog zračenja prije nego što udari u Zemlju, što bi u potpunosti preokrenulo današnje globalno zatopljenje. Čak i da postotak bude manji od 1,8 %, vjeruju da bi i to moglo biti dovoljno za ublažavanje globalnog zatopljenja. Kako bi to postigli, predlažu postavljanje malih mjehurića u svemir koje bi zatim spojili u svemirsku splav veličine Brazila i postavili u blizini L1 Lagrangeove točke, lokacije između Zemlje i Sunca gdje se gravitacijski utjecaj oba tijela poništava. Uz to, predlažu i da se postavi neka vrsta sustava koji bi osigurao da splav ostane na mjestu i koji bi mogao pružiti mogućnost pomicanja mjehurića bliže Suncu za optimalan učinak. “Za razliku od drugih zemaljskih geoinženjeringa, kao što je otapanje plinova u stratosferi radi povećanja njezinog albedo učinka, ova metoda ne bi izravno ometala našu biosferu i stoga bi predstavljala manji rizik za promjenu naših već krhkih ekosustava”, izjavili su u priopćenju s MIT-a. Ovaj tim znanstvenika je zajedno radio na identificiranju najboljih materijala za mjehuriće koji će izdržati uvjete u svemiru i kako ih postaviti, a nadaju se da će inženjeri moći izraditi proizvodnu jedinicu za brzo napuhavanje za stvaranje smrznutih mjehurića u svemiru. Također su željeli osigurati da mogu i u potpunosti poništiti implementaciju.

Ništa od ovoga, naravno, ne znači da trebamo smanjiti napore za smanjenje emisija ugljika, što brže i što više moguće. MIT naglašava da na projekt ne gledaju kao na zamjenu za trenutne napore prilagodbe i ublažavanja, već kao na rezervno rješenje ako klimatske promjene izmaknu kontroli. Osim toga, prethodno istraživanje MIT-a također ukazuje na to da trebamo biti krajnje oprezni kada je u pitanju stvaranje bilo kakve zaštite od sunca, jer bi i to moglo utjecati na Zemlju i drugačije vremenske promjene, ali s obzirom na to da bi katastrofalne temperature mogle biti dostignute u roku od samo desetljeća ili dva, jasno je da se trebaju razmotriti sve opcije.