Od pedesetih godina do danas ljudska ruka proizvela je nevjerojatnih devet milijardi tona plastičnog otpada, od kojeg je svega devet posto reciklirano, a 12 posto spaljeno. Preostalih 79 posto nakupilo se na odlagalištima otpada ili u okolišu, a čak se i većina plastike s oznakom “biorazgradiva” ne razgrađuje u oceanu. Ovi poražavajući podaci ukazuju na nemar i manjak svijesti o opasnosti plastičnog otpada koji nas s godinama sve više zatrpava i činjenici da sva plastika ikad proizvedena i bačena u okoliš još do danas nije razgrađena.
Kako bi olakšali opterećenje prirode usred ove ekološke krize, istraživači sada traže alternativne metode za smanjenje plastike. Jedno od takvih rješenja dolazi u obliku određene vrste gljiva s mogućnošću konzumiranja poliuretana, jednog od glavnih sastojaka u proizvodima od plastike.

Dakle, što bi to značilo za okoliš? Stvar je barem u teoriji vrlo jednostavna, ako uspijemo iskoristiti snagu ovih gljiva koje jedu plastiku, neki znanstvenici vjeruju da bi ti prirodni komposteri mogli biti ključ za čišćenje našeg planeta. Gljive, koje se tehnički odnose na plodište nekih podzemnih gljiva poznate su po svom prirodnom procesu razgradnje mrtvih biljaka. Od građevinskog materijala do biogoriva, skriveni potencijal gljivica već godinama drži istraživače na nogama i potiče ih na daljnje istraživanje, a s negdje od 2 do 4 milijuna vrsta gljiva, mogućnosti su naizgled beskrajne. Tako su znanstvenici tijekom godina otkrili nekoliko gljiva koje doslovno jedu plastiku i dok su neke nevjerojatno rijetke, druge možete pronaći na vašem lokalnom tržištu. Naime, 2011. godine studenti sa Sveučilišta Yale su na terenskoj nastavi u amazonskoj prašumi u Ekvadoru otkrili rijetku vrstu gljiva. Pestalotiopsis microspora kako joj je originalni naziv, može rasti na poliuretanu, glavnom polimeru u većini plastičnih proizvoda, i može je se koristiti kao jedini izvor ugljika.

Prema istraživačkom timu iz Yalea, svijetlo smeđa gljiva izgledno može živjeti u okruženju s kisikom ili bez njega, razgrađujući i probavljajući poliuretan prije nego što ga pretvori u organsku tvar. U eksperimentu kojim se mjeri brzina kojom gljiva razgrađuje tvar, primijetili su značajan zazor u plastičnom materijalu već samo nakon dva tjedna. Pestalotiopsis microspora čak je i plastiku očistio brže od Aspergillus niger, gljive poznate po tome što uzrokuje štetne crne plijesni. Također, ovo nije jedina gljiva koja nudi svoje blagodati prema okolišu spašavajući ga od suviše štetnog plastičnog otpada. Naime, u suradnji dizajnerice Katharine Unger iz studija LIVIN i mikrobiološkog fakulteta na Sveučilištu Utrecht u Nizozemskoj prije nekoliko godina napravljen je projekt koji koristi micelij, odnosno vegetativni dio gljive sličan korijenu biljke dviju uobičajenih gljiva – bukovače i Schizophyllum commune iz reda lističarki kojima je tim istaživača uspio plastiku pretvoriti u hranu za ljude.

Gljive su uzgajane na kružnim mahunama izrađenim od želatine dobivene morskim algama ispunjene plastikom tretiranom UV zračenjem. Dok gljiva probavlja plastiku, ona raste oko jestivih baznih mahuna da bi nakon samo nekoliko mjeseci stvorila grickalicu bogatu micelijem. Iako je dizajn, poznat pod nazivom “Fungi Mutarium”, bio samo konceptualni prototip za potporu istraživanju, on je na taj način ponudio potencijal često jedenih gljiva kao rješenje zagađenja plastikom. Iako studija Yalea na P. microspori nije ispitala jestive kvalitete gljivica koje razgrađuju plastiku, projekt Sveučilišta Utrecht definitivno dokazuje da određene vrste gljiva ostaju jestive čak i nakon konzumiranja plastike. Katharina Unger, dizajnerica koja je stajala iza projekta, rekla je za strane medije da su dobivene gljive bile slatke s mirisom anisa ili sladića, dok tekstura i okus ovise o određenom soju. Tim je čak smislio recept za aromatiziranje temeljne mahune morskih algi i želatine i osmislio niz specijaliziranih pribora za jelo gljiva. No, iako znanstvenici još uvijek istražuju razne solucije koje pružaju gljive u ovom ekološkom problemu prije nego li to postane uobičajena praksa, one bi uskoro mogle pomoći u rješavanju naših problema s onečišćenjem plastike kao i smanjivanju gladi u svijetu.