Više nego ikad uzrečica “domaće je domaće” uistinu odgovara na sve ono što kupujemo u lancima trgovina, s povrćem i voćem u prvom redu. Okus i miris domaćeg proizvoda nemjerljiv je s onim što kupimo u trgovinama, a s vremenom ono što se tamo nudi postaje sve bezukusnije i, osim izgledom, iako je i to postalo upitno, najmanje nalik onome što je nekad imalo barem približan okus domaćeg.
Osim, primjerice, mandarina, koje iz godine u godinu gube svoj okus na koji smo naučeni, tu je i rajčica koja postaje sve nekvalitetnija. Iako su se naša nepca već lagano počela navikavati na taj (ne)okus masovnog uzgoja, mnogi se pitaju zašto je jedan od najpoznatijih vjesnika ljeta – paradajz izgubio onaj okus kakvima ga pamtimo u prošlosti?
Na sreću, istim su se pitanjem odlučili primiti u koštac američki znanstvenici iz National Science Foundation’s iz New Yorka, koji se između ostalog bavi genetikom sadnje biljaka, i dali zanimljive odgovore. I napokon odgovore općenito na ovaj krucijalni problem za sve ljubitelje paradajza, rajčice, pomidora ili pome, kako vam drago.
Istraživanje je, naime, pokazalo kako u čak 93 posto rajčica iz masovnog uzgoja fali određena vrsta gena koja im daje prepoznatljivi miris. Čak se ne radi o tome da su uzgajivači genetski manipulirali sojevima rajčica, već jednostavno posežu za onima koje im ne donose ogromne financijske izdatke, a da je na kraju dana ekonomska računica na njihovoj strani, ali ne i na strani kvalitete.
Te su rajčice uzgajane na način koji negativno utječe na gen koji im daje okus, a takvim načinom uzgajivači su doveli do toga da im sada nedostaje genetičke raznolikosti, pa evo i odgovora na pitanje zašto su svi paradajzi u trgovini gotovo identični.
“Da bi povećali produktivnost, uzgajivačima je fokus na ekonomiji i omogućiti rajčici što duži rok trajanja. Stoga, neki su geni u ovom povrću zapostavljeni i jednostavno izbačeni iz proizvodnje”, kazao je za strane medije genetičar Zhangjun Fei.
Istraživanje koje je objavljeno u stručnom časopisu Nature Genetics, znanstvenici su sproveli nad 725 kultiviranih i domaćih rajčica tako da su sve podatke spojili u jedan genom kako bi iz njih dobili sve potrebne informacije.
Budući da su u istraživanje uključili rajčice iz nekontroliranih uvjeta, to je dalo mnogo odgovora jer su takve vrste s genetičkog pogleda, najraznovrsnije. Nakon toga, usporedili su ih s genomom rajčice Heinz 1706, najčešćim u rajčicama koje nalazimo u supermarketima.
Ono što su otkrili jest da tom genomu nedostaje oko 5,000 gena koje su temeljni sastav rajčica iz nekontroliranog uzgoja, odnosno nemasovnog uzgoja, a jedan od njih je i TomLoxC koji se nalazi u 90 posto domaćih rajčica.
Ovo je istraživanje navodno osvijestilo uzgajivače koji bi trebali ili su već započeli proizvodnju bazirati na ovo zaboravljenom, ali iznimno važnom genomu zbog kojeg će i oni koji nisu u mogućnosti konzumirati rajčicu iz vrta napokon barem do neke mjere vratiti onaj okus koje sve vraća u neka bolja i ljepša vremena, pa da rasprave oko rajčice budu isključivo oko toga je li ona voće ili povrće.
Izvor: www.bigthink.com
