Ako se 30. ožujka nalazite u blizini obale Save u Zagrebu, a uz to imate želju nadopuniti svoja znanja o flori zagrebačkog kraja, onda je definitivno za vas besplatan događaj u sklopu 32. Muzičkog Biennale-a i njihovog predbiennalskog programa. “Botanička šetnja: Flora obale Save” otkrit će vam genijalne zanimljivosti o vegetaciji obale Save, ali i Sljemena i Gornjeg grada što je također uključeno u ovu edukativnu šetnju. Kroz tri botaničke šetnji vodit će vas Luna Džidić, biologinja, odnosno magistra eksperimentalne biologije koja uspješno spaja znanost s umjetnošću. Luna je i vlasnica brenda “Plavetna” u sklopu kojeg izrađuje nakit i unikatne keramičke predmete za čije oblikovanje bira biljni materijal i glinu iz prirode. U intervjuu uoči Botaničke šetnje otkrila nam je mogu li glazba i priroda biti “suradnici”, što nas sve očekuje na događanju predzadnjeg dana ožujka te još mnogo toga zanimljivog.
Mogu li glazbena umjetnost i priroda ići ruku pod ruku?
Naravno! U prirodi ljudi oduvijek pronalaze inspiraciju za sve vrste umjetnosti, pa tako i glazbu. Osim toga, mnogi umjetnici stvaraju djela koja su predviđena da se izlažu ili izvode u prirodi. Veza između čovjeka i prirode je neraskidiva, a to se onda provlači kroz sve što čovjek stvara.
Što posjetiteljima spremate u sklopu Botaničke šetnje? Kako je koncipiran program?
Za posjetitelje sam pripremila tri botaničke šetnje: kod tunela Sljeme, na savskom nasipu i na Gornjem gradu. U sve tri šetnje posjetitelji će imati priliku saznati ponešto o flori pojedine lokacije, koje biljne vrste tamo rastu i naučiti neke zanimljivosti o tim vrstama. U šetnjama oko tunela i po savskom nasipu nailazimo na staništa na kojima očekujemo veći broj biljnih vrsta, s obzirom na to da su to zapravo mjesta dodira grada i prirode. S druge strane, Gornji grad je vrlo specifična i možda neuobičajena lokacija za botaničku šetnju: biljke koje ćemo tamo susresti rastu u pukotinama zidova. To su posebni uvjeti koji zahtijevaju posebne prilagodbe biljaka, a vjerujem da će posjetiteljima biti zanimljivo vidjeti koliko zapravo različitih vrsta raste u urbanoj okolini u samom centru Zagreba.
Kako je došlo do ideje za suradnju Muzičkog biennale-a i vas kao biologinje?
Proteklih godina sam u više navrata vodila botaničke šetnje po Zagrebu u sklopu različitih događanja. Umjetnička ravnateljica MBZ-a Margareta Ferek-Petrić javila mi se prošle godine na preporuku vizualne umjetnice i ovogodišnje kustosice programa instalacija, Sare Salamon. Sa Sarom sam nekoliko godina ranije surađivala na umjetničko-botaničkom projektu “Growing Acts” kao dio M28 kolektiva. Organizatorice ovogodišnjeg muzičkog biennale-a željele su uklopiti botaničke šetnje u program instalacija te su mi predložile suradnju, na koju sam, naravno, rado pristala. Jako mi je drago vidjeti da se ljudi iz umjetničkih krugova toliko zanimaju za biologiju i mislim da tu uvijek ima potencijala za lijepe i zanimljive suradnje.
Što sve zainteresirani mogu naučiti u sklopu botaničke šetnje?
U sklopu botaničkih šetnji, zainteresirani posjetitelji imat će priliku naučiti ponešto o florističkoj raznolikosti Hrvatske te spomenutih lokacija u sklopu programa instalacija MBZ-a. Podnožje Medvednice, obala Save i stari zidovi Gornjeg grada tri su sasvim različite lokacije s različitim staništima i biljnim vrstama, tako da će svaka šetnja biti zanimljiva na svoj način. Među biljkama na koje naiđemo, posjetitelji će naučiti prepoznati i neke jestive i ljekovite vrste. Također ćemo, ukoliko bude interesa, odrediti neke biljne vrste pomoću botaničkog ključa – na način na koji to biolozi rade na terenu.
Je li uistinu došlo 5 do 12 da se što više upoznamo s prirodom i počinjemo se prema njoj ponašati odgovorno?
Mislim da je šteta što su ljudi izgubili osjećaj da su dio prirode. Vjerujem da se potrebno povezati s prirodom jer se na taj način čovjek upoznaje i sa samim sobom. Preuzimajući odgovornost za svoj život, svoje postupke, sreću i zdravlje, pojedinac automatski postaje odgovorniji i u odnosu prema drugim ljudima i prema svojoj okolini.
Šetnja se zapravo zove Botanička šetnja: Flora obale Save. Kako vam se čini stanje naše flore u glavnom gradu?
Tri botaničke šetnje obuhvaćaju tri lokacije koje su sve, u većoj ili manjoj mjeri, pod utjecajem čovjeka. Iz tog razloga ne možemo na njima niti očekivati bioraznolikost kakvu bismo mogli naći primjerice u šumi ili uz obalu rijeke izvan grada. Ove lokacije naseljavaju vrste prilagođene na uvjete koji nisu idealni. Najekstremniji primjer toga su zidovi Gornjeg grada koji su, bez obzira na njihovu nepristupačnost, postali stanište za određen broj biljnih vrsta (koji je, naravno, daleko manji nego na prirodnim staništima). Uvjete najbliže prirodnima naći ćemo kod tunela Sljeme jer se tu ipak radi o podnožju Medvednice i blizini šume, no i ova lokacija se dosta promijenila kroz godine pod ljudskim utjecajem.
Ujedno izrađujete nakit i unikatne keramičke predmete, pronalazite li inspiraciju u prirodi?
Tako je, izrađujem metalni nakit i unikatne keramičke predmete u sklopu svojeg brenda Plavetna. Priroda mi je svakako inspiracija, ali i više od toga: u prirodi sakupljam glinu koju koristim u izradi keramičkih predmeta, kao i ostale materijale (tlo, kamenje, biljke) koje koristim za izradu glazura. Keramičko posuđe koje izrađujem povezujem i sa svojim kulinarskim projektom/blogom Sunberry Jam koji je zapravo svojevrstan spoj botanike i gastronomije. Naime, svi zdravi recepti i jela koja kreiram nastaju s idejom da se biljni sastojci obrade na načine na koje će njihova nutritivna i kulinarska vrijednost maksimalno doći do izražaja. Često radim i jela sa samoniklim sastojcima iz prirode. Povezanost s prirodom mi je oduvijek bila važna, pa se zato i u svojem radu trudim zadržati tu bliskost s prirodom kroz izbor materijala, sastojaka i održivih metoda.
Jesmo li previše postali ovisni o tehnologijama i jedni o drugima? Koliko nas odlazak u prirodu može “vratiti na tvorničke postavke”?
Smatram da je ta ovisnost o tehnologijama zaista jedna od modernih boljki čovječanstva. Ljudima često bude teško provoditi vrijeme sa samima sobom i vlastitim mislima, nisu navikli na to, pa se radije idu “utješiti” pred ekranom ili mobitelom ako su, primjerice, pod stresom zbog posla. Takva vrsta razonode ne mora uvijek biti loša ili štetna, stvar je u umjerenosti, kao sa svime. Razvoj tehnologije ima puno pozitivnih strana, ali su ljudi skloni razviti ovisnosti prema svemu što je brzi izvor dopamina. Na taj način se zapravo izbjegava ili odgađa rad na sebi koji je svakome potreban ako želi poboljšati kvalitetu života. Svakako vjerujem da je odlazak u prirodu nemjerljivo bolja i zdravija opcija za rješavanje stresa i odmor od užurbanog tempa gradskog života. Čovjek se u prirodi zaista može oporaviti, povezati sa sobom i osjetiti mir koji nam je svima potreban.
