Tekstilna industrija jedna je od najvećih zagađivača okoliša, a pri tome se ne misli samo na proizvodnju tekstila nego i na samu potrošnju kojom stvaramo otpad (post-potrošački otpad), te svake godine izlaze nove i zastrašujuće statistike o tome koliko tekstilnog otpada nastaje. Prema Agenciji za zaštitu okoliša, u SAD-u je 2018. generirano 17 milijuna tona tekstila, a samo je oko 14% procijenjeno da je reciklirano. Dok se procjenjuje da u Hrvatskoj godišnje proizvedemo 135.000 tona tekstilnog otpada, a reciklira se samo 12%.
Između 2000. i 2014. proizvodnja odjeće se udvostručila, a prosječni kupac sada kupuje 60% više komada odjeće u odnosu na prije 15 godina. Usprkos tome, svaki se odjevni predmet sada čuva upola manje. Smatra se da je prosječan vijek trajanja odjevnih predmeta tri godine, nakon čega se ta odjeća baca. Takvo ponašanje prema odjeći u zadnje vrijeme proizlazi iz brze mode koja velikom brzinom izbacuje veliku količinu nove odjeće koja je uglavnom lošije kvalitete. Prema tome, brza izmjena trendova i brže trošenje odjeće izazivaju ljude da odjeću brže i zamjenjuju. No tako se i brzo zatrpavaju odlagališta otpada, gdje nažalost najčešće završi i odjeća donirana u najboljoj namjeri.
Kada ne završi na odlagalištu, neprodana i iznošena odjeća kao i odjeća nepogodna za nošenje šalje se u pogon za recikliranje, gdje se prodaje kao sirovina industriji za recikliranje tekstila. Barem 50% tekstila koji se baca pogodan je za recikliranje tekstila, pa ipak, količina tekstilnog otpada koji se ponovo upotrijebi ili reciklira na godišnjoj razini vrlo je mala. Većina tekstilnog otpada potječe iz domaćinstava, ali ipak se tekstilni otpad pojavljuje i u procesima tvorničke proizvodnje vlakana, proizvodnje odjeće te u prodajnoj industriji.
Postupak recikliranja
Recikliranje tekstila je postupak kojim se stara odjeća i drugi tekstili obnavljaju za ponovnu upotrebu materijala. To je osnova za industriju recikliranja tekstila. Neophodni koraci u procesu recikliranja tekstila uključuju doniranje, prikupljanje, sortiranje i preradu tekstila, a zatim naknadni transport do krajnjih korisnika. Za recikliranje tekstila postoje temeljne razlike između prirodnih i sintetičkih vlakana. Dolazni materijal je sortiran prema vrsti materijala i boji. Sortiranje u boji rezultira tkaninom koju ne treba ponovno bojiti. Razvrstavanje boja znači da nije potrebno ponovno bojanje, štedi se energija i izbjegava onečišćenje. Tekstil se zatim uvlači u vlakna ili usitnjava, ponekad uvodeći druga vlakna u pređu.
Pređa se zatim čisti i miješa, te ponovno prede. Nakon toga je spremna za ponovnu uporabu u tkanju ili pletenju. Međutim, neka se vlakna iskorištavaju drugačije, na primjer za punjenje tekstila, poput madraca. U slučaju tekstila na bazi poliestera, odjevni predmeti se usitnjavaju, a zatim granuliraju za preradu. Oni se naknadno tope i koriste za stvaranje novih vlakana za upotrebu u novim poliesterskim tkaninama.
Tekstil za recikliranje proizveden je iz dva primarna izvora a to su:
1. Post-potrošački – tekstilni otpad koji nastaje nakon korištenja a koji uključuje odjeću, presvlake vozila, predmete za kućanstvo i drugo.
2. Proizvodni – tekstilni otpada koji nastaje prilikom proizvodnje materijala, a koji je stvoren kao nusproizvod od proizvodnje pređe i tkanina, kao i postindustrijski otpadni tekstil iz drugih industrija.
Važnost recikliranja
Važnost recikliranja tekstila sve se više prepoznaje. Procjenjuje se da se godišnje širom svijeta proizvede 100 milijardi odjevnih predmeta zbog čega recikliranje tekstila postaje izazov kojim se treba pozabaviti, te treba pronaći dugoročno rješenje za tekstilni otpad kako bismo izbjegli zatrpavanje odlagališta otpada. Osim zatrpavanja, ono što je dodatno loše je utjecaj tog tekstila jednom kad dospije na odlagalište. Prirodnim vlaknima može trebati nekoliko tjedana do nekoliko godina da se razgrade. Mogu ispuštati metan i plin CO2 u atmosferu. Uz to, sintetički tekstil dizajniran je da se ne raspada. Na odlagalištu otpada mogu otpustiti otrovne tvari u podzemne vode i okolno tlo.
Ekološke prednosti recikliranja tekstila
Prednosti recikliranja su brojne, prije svega recikliranje tekstila smanjuje potrebu za prostorom na odlagalištima, smanjuje se upotreba djevičanskih vlakana, smanjuje se potrošnja energije i vode, onečišćenje okoliša, te potražnja za bojama.
Osim recikliranja, kupujte održivo
Kako se društvo bude više upoznavalo s opasnostima vezanim uz slanje starog tekstila na odlagalište otpada i kako se budu razvijale nove tehnologije recikliranja, može se očekivati da će industrija recikliranja tekstila i dalje rasti. U isto vrijeme treba pripaziti na trendove kao što je brza moda, odnosno treba se okrenuti sporoj modi i birati komade koji su kvalitetniji i koji će trajati dulje. Industrija brze mode generira znatno zagađenje i značajan negativan utjecaj na klimatske promjene. A ono što mi kao potrošači možemo učiniti je pomoći tako da odabiremo one brendove odjeće koja traje dulje i koji pokazuju predanost smanjenju njihovog utjecaja na klimatske promjene.
Pored toga možemo biti i pažljiviji prema donacijama tekstila i ne tako brzo pretpostaviti da će se naše donacije reciklirati. Umjesto toga, možemo pronaći načine za ponovnu upotrebu i prenamjenu odjeće i tekstila u našem domu kao način da osiguramo da se ne nakupljaju na odlagalištima.
