Novo doba obrade digitalnih informacija započelo je 1960-ih, potaknuto obavještajnim potrebama hladnog rata. Mooreov zakon značio je da se mikročipovi udvostručuju svake dvije godine, smanjujući troškove ali i strojeve koji su nekada zauzimali cijele prostorije. Danas je pametni telefon koji se vjerojatno koristi za čitanje ovog članka milijune puta moćniji od računala koje je spustilo Apollo na Mjesec.
Dok su ta ogromna superračunala nestala, došlo je jedno sasvim drugačije digitalno doba, pa se danas gotovo sve može povezati s internetom. Čak i nešto tako jednostavno kao što je listanje ovog članka pokreće komunikaciju koja bi na kraju mogla proći kroz podatkovni centar na drugom kraju svijeta. Podatkovni centri mogu biti veličine od malih ormara do ogromnih skladišta veličine nogometnog stadiona.

Energožderi

Podatkovni centri činili su oko 1% ili 2% globalne potražnje za električnom energijom u 2020. Sva ta procesorska snaga generira puno topline, pa se podatkovni centri moraju hladiti kako bi spriječili štetu. Dok neke tvrtke koriste hladan zrak na planinskim mjestima, a Microsoft koristi hladne vode Škotske za eksperimentiranje s podvodnim podatkovnim centrima, do 43% električne energije podatkovnih centara u SAD-u koristi se za hlađenje. Ne samo da je energija potrebna za hlađenje vode, već se ta voda gubi dok isparava. U relativno malom podatkovnom centru od 1 megavat (koji koristi dovoljno električne energije za napajanje 1000 kuća), ove tradicionalne vrste hlađenja koristile bi 26 milijuna litara vode godišnje. Voda koja se izravno koristi za hlađenje je ono na što se većina operatera podatkovnih centara fokusira, ali najveći izvor korištenja vode zapravo je proizvodnja električne energije.

Vodi ne dajemo dovoljnu vrijednost

Tvrtke ne uračunavaju rizik vode u svoje izračune kada biraju lokacije za podatkovne centre. Niža cijena ne znači nužno niži rizik. Kada je Microsoft procijenio svoj vodeni otisak u podatkovnom centru u San Antoniju u Teksasu, otkrili su da je stvarna cijena vode 11 puta veća nego što je tvrtka plaćala. Ugljični dioksid i voda neraskidivo su povezani, a klimatske promjene već opterećuju područja sklona sušama diljem svijeta. Prvi korak je transparentnost. Neke tvrtke poput Microsofta i Facebooka već objavljuju agregirane podatke o vodi, ali druge trebaju učiniti isto. Većina podatkovnih centara primila je poruku o smanjenju ugljičnog otiska i prelasku na obnovljive izvore energije. Redovito viđamo najavljivane nove projekte s neto nultim ciljevima ugljika. Te “tvrtke divovi” sada trebaju učiniti nešto slično i za vodu.

Izvor: theconversation.com