Studija, koju je vodilo Sveučilište u Leedsu, zaključuje da su tijekom posljednjih desetljeća himalajski glečeri gubili led deset puta brže nego u prosjeku od posljednje velike ekspanzije ledenjaka prije 400-700 godina, razdoblja poznatog kao Malo ledeno doba. Studija također otkriva da se himalajski ledenjaci smanjuju mnogo brže od ledenjaka u drugim dijelovima svijeta, a stopu gubitka istraživači opisuju kao “izuzetnu”. U radu, koji je objavljen u Scientific Reports, napravljena je rekonstrukcija veličine i ledenih površina 14.798 himalajskih ledenjaka tijekom Malog ledenog doba. Istraživači su izračunali da su ledenjaci izgubili oko 40 posto svoje površine smanjivši se s vrha od 28.000 km2 na oko 19.600 km2 danas. Tijekom tog razdoblja također su izgubili između 390 km3 i 586 km3 leda što je ekvivalent cjelokupnog leda koji se danas nalazi u srednjoeuropskim Alpama, Kavkazu i Skandinaviji zajedno.
Voda oslobođena tim topljenjem podigla je razinu mora diljem svijeta za između 0,92 mm i 1,38 mm, izračunao je tim. “Naši nalazi jasno pokazuju da se led sada gubi s himalajskih gledenjaka brzinom koja je najmanje deset puta veća od prosječne stope u prošlosti stoljeća. Ovo ubrzanje u stopi gubitka pojavilo se tek u posljednjih nekoliko desetljeća i podudara se s klimatskim promjenama uzrokovanim ljudskim djelovanjem”, rekao je doktor Jonathan Carrivick, dopisni autor i zamjenik voditelja Geografske škole Sveučilišta u Leedsu. Himalajski planinski lanac dom je treće najveće količine ledenjačkog leda na svijetu, nakon Antarktika i Arktika, i često se naziva “Treći pol”. Ubrzanje topljenja himalajskih ledenjaka ima značajne implikacije za stotine milijuna ljudi koji za hranu i energiju ovise o glavnim riječnim sustavima Azije. Ove rijeke uključuju Brahmaputru, Ganges i Ind.
Tim je koristio satelitske slike i digitalne modele nadmorske visine kako bi napravio obrise opsega ledenjaka prije 400-700 godina i ‘rekonstruirao’ površinu leda. Satelitske slike otkrile su grebene koji označavaju granice nekadašnjeg ledenjaka, a istraživači su koristili geometriju tih grebena da procijene opseg nekadašnjeg ledenjaka i visinu ledene površine. Uspoređujući rekonstrukciju ledenjaka s sadašnjim ledenjakom, odredio se volumen, a time i gubitak mase između malog ledenog doba i sada. Himalajski ledenjaci općenito brže gube masu u istočnim regijama zauzimajući istočni Nepal i Butan sjeverno od glavne podjele. Studija sugerira da je ova varijacija vjerojatno posljedica razlika u geografskim značajkama s dvije strane planinskog lanca i njihove interakcije s atmosferom što rezultira različitim vremenskim obrascima. Himalajski glečeri također opadaju brže tamo gdje završavaju u jezerima, koja imaju nekoliko učinaka zagrijavanja, a ne tamo gdje završavaju na kopnu. Broj i veličina ovih jezera se povećava pa se može očekivati nastavak ubrzanja gubitka mase.
Također, ledenjaci koji imaju značajne količine prirodnog otpada na svojim površinama također brže gube masu. Oni su pridonijeli oko 46,5% ukupnog gubitka volumena unatoč tome što su činili samo oko 7,5% ukupnog broja ledenjaka. “Iako moramo hitno djelovati kako bismo smanjili i ublažili utjecaj klimatskih promjena koje je stvorio čovjek na glečere i rijeke koje se napajaju otopljenom vodom, modeliranje tog utjecaja na ledenjake također mora uzeti u obzir ulogu čimbenika kao što su jezera i krhotine”, izjavio je za strane medije dr. Carrivick. Koautor studije dr. Simon Cook, viši predavač geografije i znanosti o okolišu na Sveučilištu Dundee, rekao je da ljudi u regiji već vide promjene koje su izvan bilo čega čemu su svjedočili stoljećima. “Ovo istraživanje je samo posljednja potvrda da se te promjene ubrzavaju i da će imati značajan utjecaj na tamošnje nacije i regije”, zaključio je.
