{"id":117932,"date":"2024-06-30T09:19:57","date_gmt":"2024-06-30T07:19:57","guid":{"rendered":"https:\/\/green.hr\/?p=117932"},"modified":"2024-06-30T09:19:57","modified_gmt":"2024-06-30T07:19:57","slug":"povrce-na-koje-su-svi-zaboravili-posadite-ga-u-vrtu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/green.hr\/povrce-na-koje-su-svi-zaboravili-posadite-ga-u-vrtu\/","title":{"rendered":"Povr\u0107e na koje su svi zaboravili: Posadite ga u vrtu"},"content":{"rendered":"

Samo zato \u0161to su pale u zaborav, ne zna\u010di da ove biljke vi\u0161e nisu jestive<\/a><\/strong><\/span>, korisne i hranjive kao \u0161to su bile prije stotina godina. Ovaj popis nepravedno zaboravljenih biljaka<\/strong> <\/a>mo\u017ee vam pru\u017eiti inspiraciju da ih ponovno uvedete u svoje vrtove i kuhinje.<\/p>\n

Lukasta kozja brada<\/span><\/strong><\/p>\n

Potje\u010de iz podru\u010dja Mediterana, a koristili su ga Grci i Rimljani. Do pro\u0161log stolje\u0107a, ova ro\u0111akinja masla\u010dka<\/strong> <\/span>bila je popularna u Europi i Sjedinjenim Dr\u017eavama. Izuzetno je otporna na hladno\u0107u i mo\u017ee se \u010duvati u zemlji do trenutka konzumacije. Naziva se i biljkom kamenica<\/strong><\/span> jer njezin kuhani korijen navodno ima okus poput kamenica, iako neki ka\u017eu da vi\u0161e nalikuje \u0161parogama ili srcima arti\u010doka<\/strong><\/span>. Raste sli\u010dno kao mrkva, a listovi i izdanci su tako\u0111er jestivi. Kozja brada ima i prekrasan cvijet. Svi mladi dijelovi kozje brade su jestivi i ukusni.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u0160panjolski zmijak<\/span><\/strong><\/p>\n

\u0160panjolski zmijak je vrlo sli\u010dna Lukastoj kozjoj bradi. Ova izdr\u017eljiva, mediteranska vi\u0161egodi\u0161nja biljka ima ukusni, dugotrajni korijen i lako se uzgaja. Poznat i kao crna \u0161paroga, dugo se koristio kao ljekovita biljka, a tek se kasnije pripremao kao povr\u0107e. Brzo oksidiraju\u0107a kora \u0161panjolskog zmijka izlu\u010duje izlu\u010devinu nalik mlijeku te relativno brzo mijenja boju, a samo je unutra\u0161njost korijena jestiva. \u0160panjolski zmijak intenzivno je pikantnog i blago ora\u0161astog okusa te se mo\u017ee pe\u0107i, pr\u017eiti u dubokom ulju ili kuhati na pari. Omiljen je prilog krepkim mesnim ili ribljim jelima i priprema se sli\u010dno kao \u0161paroga, idealan kao sastojak za juhe ili variva.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Pastrnjak<\/strong><\/span><\/p>\n

Pastrnjak je ro\u0111ak mrkve s okusom slatkog, za\u010dinjenog krumpira kada se kuha. Ova izdr\u017eljiva biljka najbolje napreduje u hladnijim klimatskim uvjetima i preferira dobro drenirano tlo bogato organskim tvarima. Sjeme pastrnjaka se sije direktno u zemlju \u010dim se tlo mo\u017ee obraditi u prolje\u0107e, na dubini od 1-2 cm s razmakom izme\u0111u biljaka od 10-15 cm. Pastrnjak raste polako, ali je vrlo otporan, te se mo\u017ee \u010duvati u zemlji preko zime, gdje postaje sla\u0111i kroz smrznute no\u0107i. Pastrnjak se koristi na razne kulinarske na\u010dine: pe\u010denjem u pe\u0107nici, kuhanjem ili pirjanjem u juhama i varivima, te kao sastojak u pireima i pe\u010denim jelima. Prije nego \u0161to je \u0161e\u0107er postao popularan, pastrnjak se koristio kao prirodni zasla\u0111iva\u010d. Ova biljka, koju su u\u017eivali Rimljani i kasnije Europljani, danas je dostupna u ve\u0107ini kataloga sjemena i zaslu\u017euje povratak u moderne vrtove i kuhinje zbog svoje nutritivne vrijednosti i svestranosti u kuhanju.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Repa<\/span><\/strong><\/p>\n

Repa je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka, poznata po svojoj izdr\u017eljivosti i lako\u0107i uzgoja. Ovo povr\u0107e, koje pripada porodici kupusnja\u010da, pru\u017ea dvostruku korist jer se koriste i korijen i li\u0161\u0107e. Repa je izuzetno otporna biljka koja se najbolje uzgaja u hladnijim klimatskim uvjetima. Sadi se direktno u zemlju u rano prolje\u0107e ili kasnu jesen, na dubini od 1 cm s razmakom izme\u0111u biljaka od 10-15 cm. Preferira dobro drenirano tlo bogato organskim tvarima i zahtjeva redovito zalijevanje kako bi se sprije\u010dilo pucanje korijena. Korijen repe se bere kada dosegne promjer od 5-10 cm, obi\u010dno 30-60 dana nakon sadnje, dok se listovi mogu brati kad dosegnu dovoljnu veli\u010dinu za konzumaciju. Repa se mo\u017ee pripremati na razli\u010dite na\u010dine: pe\u010denjem u pe\u0107nici, kuhanjem ili pirjanjem u juhama i varivima, kiseljenjem, te kori\u0161tenjem svje\u017eih listova u salatama ili kuhanih kao zelje. U mnogim europskim zemljama repa zauzima posebno mjesto u tradicionalnoj kuhinji, kao sastojak u varivima, kiselo povr\u0107e ili pripremljena s maslinovim uljem i limunom.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nadam se da vas ovaj pregled nezaslu\u017eeno zaboravljenih biljaka inspirira da ih uvedete u svoje vrtove i kuhinje, vra\u0107aju\u0107i tako bogatu tradiciju i raznolikost prehrane.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ukusno i zdravo<\/p>\n","protected":false},"author":43,"featured_media":117934,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[116,143],"acf":{"basic_izdvojeni_sadrzaj":[17],"basic_kategorija_clanka_01":[17],"basic_kategorija_clanka_02":[17],"basic_kategorija_clanka_03":[17],"basic_orijentacija_clanka":[81],"basic_izdvojeno":"Ono \u0161to se \u010desto zaboravlja jest da su ljudi Europe jeli osnovne jestive biljke prije nego \u0161to su krumpir i raj\u010dice uop\u0107e stigli. Te va\u017ene prehrambene biljke punile su njihove smo\u010dnice i podrume, ali su u 21. stolje\u0107u gotovo zaboravljene. U povijesnim knjigama o vrtlarstvu tek se povremeno spominju, obi\u010dno s napomenom \"nekada uzgajane\". ","basic_mobile_naslovna_fotka":"","basic_native_clanak":"","basic_vezani_sadrzaj":[90830,103084,78546],"basic_main_photo_credits":"","basic_photo_credits":"Pixabay.com","basic_clanka":"","basic_autor_box":false,"basic_link_na_video":""},"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/green.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/06\/turnip-2546876_1280.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117932"}],"collection":[{"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/43"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=117932"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117932\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":117936,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/117932\/revisions\/117936"}],"acf:post":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78546"},{"embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/103084"},{"embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90830"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/117934"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=117932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=117932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/green.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=117932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}