Kada vidite beskućnika na ulici, što vam prvo padne na pamet? Jeste li jedni od onih ljudi koji misle da to zaslužuju zbog donošenja loših odluka u životu? Ili zastanete i zapitate se kako im možete pomoći? Nažalost, većina ljudi pomislit će ovo prvo. Za njegovu nevolju krivimo samog beskućnika umjesto da mu pokušamo pomoći da stane na vlastite noge. Kao društvo, naučeni smo da ne vjerujemo ljudima za koje smatramo da ne daju dobar doprinos zajednici. U vijestima, pa čak i u nekim filmovima, beskućnici se često prikazuju kao kriminalci i širitelji bolesti. Ipak, malo ljudi shvaća da je većina nas samo jednu plaću udaljena od života na ulici. Potrebna je samo jedna propala veza ili smrt voljene osobe da se nečiji život preokrene. Čak i najrazboritija osoba može izgubiti sve bez da ima ikome se obratiti za pomoć. Dakle, zapravo se ne radi o odlukama koje ljudi donose. Uglavnom se radi o okolnostima u kojima su se ti ljudi našli, a iz kojih nema lakog izlaza. Stoga, umjesto da ih krivimo za stvari koje su izvan njihove kontrole, trebamo im pomoći.

Beskućništvo se događa ljudima iz više razloga. Često je razorno, oduzima ljudima osjećaj vlastite vrijednosti i optimizam. Riječki Vrt beskućnika nastoji ponovno osnažiti članove zajednice kojima je pomoć najpotrebnija. U Be-vrtu nezaposlene osobe prolaze obuku, a onda svoje znanje dijele s beskućnicima koji im pomažu u plasteniku. Lokalno uzgojene sadnice povrća, ukrasnog i aromatičnog bilja mogu se kupiti u Rijeci u prostorima udruge Depaul Hrvatska, a sve donacije idu za daljnje potrebe beskućnika. Tim donacijama osigurava im se dom, obrazovanje, lijekovi i zadovoljavaju slične potrebe. U ponudi imaju i ekološki proizvedeno gnojivo namijenjeno održivom uzgoju sadnica, kao i aromatizirane i prepečene kockice kruha koje začinjavaju upravo svojim uzgojenim aromatičnim biljem. Prošle sezone u projekt je bilo uključeno 230 korisnika (beskućnika i nezaposlenih osoba) s područja Rijeke.

“Be-vrt ili Vrt beskućnika je danas program namijenjen radnoj aktivaciji beskućnika i osoba u ugrozi od beskućništva, osoba s margina, ljudi koji su korisnici usluga Kuće utočišta, dnevnog centra koji vodi Depaul Hrvatska. Do nedavno provodio se kao projekt koji je u potpunosti bio financiran Europskim socijalnim fondom no, danas nakon završetka projekta, prostor i ljudi, potrebe i aktivnosti su i dalje – tu. Na našem vrtu i u plasteniku provode se aktivnosti koje uključuju uzgoj i njegu sadnica ukrasnog, aromatičnog i ljekovitog bilja te proizvodnju gnojiva ali i sve one popratne sadržaje i zadatke koje jedan vrt čine u konačnici prostorom ugodnim za bivanje. Kroz svakodnevno druženje i vrtlarenje postaje rado prihvaćena obaveza koja ljudima koji su u njega uključeni donosi i prijeko potrebno zadovoljstvo učinjenim. To zadovoljstvo uzgojenim, stvorenim je ono što čovjeka čini sretnim na kraju obavljenog zadatka”, rekla je voditeljica projekta Katarina Radić Grbac.

Kako nam kaže voditeljica, cilj Be-vrta je svojevrsnom radnom terapijom rehabilitirati osobu pokušavši joj time vratiti radne navike i komadić ljudskog dostojanstva koji je u neporecivoj vezi s društvenim doprinosom. Poticanje suradnje, druženja i konstruktivnog stvaralačkog doprinosa izraženo je kreativnošću koja je sastavni dio svakog našeg stvaralačkog procesa. U rad Be-vrta uključena je i šira zajednica – građani, volonteri i dobronamjernici. “Na B -vrtu učimo metodama pokušaja i pogrešaka, učimo o sebi, o vrijednostima izvršenjem zadaća i obaveza i učimo o drugima. Upoznajemo sebe, svoje dosege, ali upoznajemo i druge njegujući kvalitetne međuljudske odnose. Svakako nas raduje svaki do kraja izvršen naum. Tek iznikli proljetni cvijetak ili rajčica uzgojena naporom vlastitih ruku. Ljepota je u malim stvarima”, ističe Katarina.

Projekt je bio u potpunosti financiram sredstvima Europske unije u trajanju od dvije godine. Započeo je u ožujku 2020. godine, a završio sredinom ožujka 2022. godine. Financiranje projekta značajno je doprinijelo provođenju ideje o rehabilitaciji pripadnika marginaliziranih skupina radom te posljedičnoj resocijalizaciji time pruživši mogućnost da se prostor Be-vrta namjenski iskoristi kao poligon koji će korisnicima – sudionicima projekta poslužiti u njihovom uspješnom povratku na tržište rada. Također, sredstvima projekta osigurana je i edukacija nemalog broja korisnika kojom su u suradnji s jednim pučkim otvorenim učilištem stekli osnovnu naobrazbu za poslove uzgajivača i prerađivač aromatičnog, začinskog i ukrasnog ljekovitog bilja.

“Nastojimo biti samoodrživi, ići ka samofinanciranju, gdje osobe koje sudjeluju stvarajući proizvod uz mentorsku podršku nastoje doprinijeti poboljšanju svoje financijske situacije, a gdje se uloženo opet vraća njima, poštujući izazove ekološke poljoprivrede i uzuse reciklaže – doslovno i metaforički – ideologije 21. stoljeća gdje se sva materijalna dobit ciklički opet ulaže u ljude, materijal i pogon. Također, provodimo i program “Ruka koja se daje” – program namijenjen izravnom povezivanju građana i naših korisnika putem kojeg potenciramo zapošljavanje na poslovima jednostavnog, manualnog tipa poput čišćenja i održavanja okućnice. Radni zadaci se provode uz pratnju mentora i mogu napomenuti da su klijenti do sada s nama bili zadovoljni. Time nastojimo smanjiti stopu nezaposlenosti kao i ublažiti preduvjete za društvene nejednakosti nastojeći destigmatizirati čovjeka s margine senzibilizirajući širu javnost o problematici beskućništva”, objašnjava nam voditeljica.

Korist od rada u vrtu imaju i volonteri, a među njima je umirovljenik Radenko Modrčin koji prethodno nije imao iskustva rada u vrtu. “U Be-vrtu mi se sviđa raditi jer je dosta aktivno, vide se rezultati i trud. Volontirajući u Be-vrtu doprinosim zajednici. Ovdje dobivam ideje za daljnje radove, educiram se, učim i rastem. Time se motiviram za daljnje poslove u Be-vrtu, ali i u životu. U mirovini sam i samac sam, ali prije svega volim se družiti s ljudima. Zbližio sam se s prirodom kroz ovaj rad, to sam naučio radeći s biljkama i ljudima koje sam ovdje upoznao. To mi je dragocjeno iskustvo jer time pomažem drugima, vidim i drugi imaju volju doprinijeti, vidim napredak što me i dodatno motivira”, rekao je Radenko koji jedino žali što mu zdravlje ponekad ne dozvoljava da radi koliko bi htio.

Adriano Grbac također se pridružio volonterima zbog potrebe za društvom, a htio je korisnicima vrta prenijeti svoje znanje. “Radeći u Be-vrtu osjećam se ispunjeno, vrijeme koje provodim ondje provodim na kvalitetan i koristan način. Nastojim pomoći koliko mogu. Volim što mogu prenijeti svoje znanje onome kome bi to moglo koristiti, primjerice, upotreba ručnog alata pri izradi ograde, povišenih gredica, trijema i slično”. Osim što je prenio znanje, Adriano je tijekom volontiranja i sam puno toga naučio. “Naučio sam da su ljudi koji su u potrebi osobe baš poput nas, normalni, obični ljudi koji iz ovog ili onog razloga nisu imali sreće u životu. Time sam srušio svoje predrasude o njima”.

Najveću korist svakako imaju štićenici ovog projekta. Francuski pisac Antoine de Saint-Exupéry podario nas je brojnim lekcijama u svom djelu “Mali princ”, ali jedna se posebno ističe. Kada trebate nekoga i oni trebaju vas, ovaj osjećaj pripadnosti ispunjava osnovnu ljudsku potrebu koju često nazivamo zajednicom. Veza između mentalnog blagostanja i društvenih faktora dobro je dokumentirana. Povezivanje s grupama u zajednici može spriječiti ili smanjiti osjećaj izoliranosti, tjeskobe i depresije. Također je uočeno da snažan osjećaj zajedništva donosi i fizičke zdravstvene pogodnosti. “Puno sam napredovao otkad sam počeo redovito dolaziti u Kuću utočišta. Život mi se promijenio na bolje. Počeo sam rješavati osobnu dokumentaciju, ostvarivati socijalna prava – za neka nisam ni znao da ih imam. Zdravlje mi se popravilo i počeo sam redovito obavljati osobnu higijenu. Osobito sam sretan jer sam se ponovno počeo kretati među ljudima, pričati i družiti s drugima. To su sve mali koraci prema boljoj budućnosti, a za mene su to veliki koraci“, rekao je jedan od štićenika S.Đ. Isto mišljenje dijeli s njim još jedan korisnik vrta koji kaže da se uz rad i druženje u Be-vrtu osjeća koristno. Stekao je nova iskustva i poznanstva, a to mu je ujedno donijelo i brojne prilike kao i onu da nastavi školovanje.

Kao što u plasteniku niče novo bilje, tako i u korisnicima vrta niče nada za bolje sutra. U kreiranju toga boljeg sutra mogu sudjelovati svi – od lokalnih zajednica, građanstva i volontera do školaraca koji s nastavnicima često dolaze u edukativne posjete. Članove udruge za daljnji rad dodatno motivira kada vide koliko dobrog su donijeli svojim štićenicima, ali i kada za to imaju podršku brojnih svojih sugrađana. Planova za budućnost je mnogo, a nastojat će svakodnevno raditi na tome da što više korisnika usluga Kuće utočišta uključe u aktivnosti Be-vrta. Ako vas zanima više o ovom sjajnom projektu, detaljnije informacije pročitajte OVDJE.