Posljednjih nekoliko godina građevinska industrija traga za materijalima koji bi bili što održiviji i koji bi bili što više u skladu s prirodom. Vraćanje tradiciji i nekoj davnoj prošlosti, tako bismo otprilike mogli nazvati pokušaje, odnosno projekte arhitekata i građevinaca koji su počeli graditi razna zdanja od prirodnih materijala među kojima je drvo, a sada bi to mogla postati i glina. Građevinska industrija teško je optuživana da zagađuje zemlju i iskorištava prirodne resurse. Nadalje, kriza uzrokovana pandemijom poharala je ravnotežu potražnje i ponude za građevinsku industriju, a da ne pričamo o tome koliko su porasle cijene građevinskog materijala u našoj zemlji čiji je pak uzrok potres, odnosno potresi.
Njemačka arhitektica Anna Heringer, predložila je održivu alternativu građevinskog materijala na 27. Svjetskom kongresu arhitekata, održanom ove godine u Rio de Janeiru, a riječ je o glini kao potencijalnom novo-starom materijalu. “Moramo se mnogo više usredotočiti na lokalne resurse. Otpornost je najveća kada niste ovisni o vanjskim tržištima. Posvuda imamo fantastičan građevinski materijal, a to je upravo glina”, izjavila je arhitektica. Heringer je ranije radila s tim građevinskim materijalom, a njezin je projekt Anandaloy u Bangladešu osvojio nagradu Obel 2020, međunarodnu nagradu za arhitektonska postignuća. U svom intervjuu koji je dala za strane medije, Anna Heringer je rekla da je glina odlična alternativa betonu jer beton nanosi trajnu štetu okolišu. Također se usredotočuje i na dostupnost gline budući da je ona kako kaže, dostupna svugdje i svuda se može preraditi.
Međutim, trebat će daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo jesu li glinene zgrade dovoljno čvrste i sigurne u odnosu na one betonske, također, glinene konstrukcije zasada su skuplje, no svakako daleko održivije i ugljično neutralnije od bilo kakvog betona. Zdanja od gline koja bi potencijalno mogla biti naša budućnost nisu ništa novo u povijesti graditeljstva, dapače, kuće poznatije kao cob kuće izgrađene su od mješavine gline, vode, slame i običnog pijeska, ova metoda gradnje postoji stoljećima u sjevernoj Europi i dijelovima Azije, Afrike i Amerike. Njihova je trajnost dokazana jer se u nekim kućama koje su izgrađene prije 600 godina i danas živi. Postala je popularna kao jeftina, jednostavna i dugotrajna struktura čak i u oštroj klimi.
