Zaljubljenica u prirodu i novinarka Yammat FM-a Lorena Ouahchia se na volontersko putovanje na Mljet pripremala mjesecima unaprijed, a svoje iskustvo čišćenja jadranske obale ispričala je za Green.hr:
“Ima li ovome kraja” misao je koja vam je sigurno ove godine nebrojeno puta proletjela mozgom, dok svijet proživljava jedno od svojih najčudnijih epizoda u novijoj povijesti. Misao je to i koja bi mene svako toliko štrecnula tijekom boravka na otoku Mljetu, točnije jutrima u uvali Gonoturska dok bih vezala još jednu crnu vreću punu nagomilanog smeća. Pune sam vreće mijenjala za prazne i tako provela jedan zanimljiv tjedan na otoku koji slovi kao najšumovitiji i najljepši otok Mediterana. A da bi takav i ostao potrebno je uložiti veliki trud – za što se u prvom redu brinu djelatnici Nacionalnog parka Mljet, u sklopu čije sam volonterske akcije i došla na otok, kao čistačica mljetskih uvala. Iz godine u godinu uvale i plaže dolaze čistiti brojni volonteri, a potreba za njima stalno raste jer se otok ne može obraniti od smeća koje strujama stiže morskim putem iz susjednih država. Ali i iz Hrvatske.
Čista plaža danas, ne garantira i čistu plažu sutra – informacija je koju nam je voditeljica volontera Nika Matana odmah priopćila, kako se ne bismo razočarali u slučaju da zapuše jugo i zatrpa naš rad. Pomireni s tom činjenicom, prionuli smo na posao i tijekom tjedan dana, prikupili gotovo 4 tone smeća. Deset volontera, 20 ruku, 349 vreća. Cilj je bio dostignut, a mi smo po prvi put vidjeli kako to izgleda – od smeća oslobođena – Gonoturska uvala.
Suočavanje s mikroplastikom
Najteži dio iskustva čišćenja uvale nije ni boravak na vrućini i jakom suncu, niti baratanje grabljama i lopatama, pa čak ni prenošenje vreća punih smeća. Možda najteže pada činjenica da ta plaža, kao i brojne diljem naše obale, nikada neće biti u potpunosti čiste jer su njihova dna prekrivena mikroplastikom. Taj pomalo mitski pojam zagađenja svima je dobro poznat, no suočiti se s njim “oči u oči” bilo je poprilično poražavajuće. Ti sitni komadići plastike koji se vjerojatno nikada neće u potpunosti razgraditi – nekoć su sačinjavali bocu vode iz koje se pilo samo jednom, omot od sendviča koji je čuvao svježinu tek nekoliko sati ili možda čašicu espressa koji se srknuo u tri minute.
Mikroplastika – makro problem – popraćen živim slikama istraživanja koje predviđa da bi 2050. godine u moru moglo biti više plastike nego riba. Taj scenarij ili onaj s puno više riba u moru, razdvaja promjena ponašanja proizvođača i trgovaca, zakona i ulaganja u znanost na globalnoj razini – a na ovoj mikro, mojoj i tvojoj, promjenu ponašanja prema odlaganju otpada i korištenju svih oblika plastike. A ta promjena mene je dovela u Nacionalni park Mljet i spojila me s divnim ljudima kojima je volontiranje sastavni dio života.
Volontiranje u NP Mljet samo je jedno od brojnih dostupnih i otvorenih volonterskih programa u Parkovima Hrvatske, koje toplo preporučujem svima koji su spremni zasukati rukave i grabljati prema svijetu u kojem godišnje u moru neće biti 12 tona plastike.
Promjena može krenuti s jednim parom rukavica!
