jean-marc-vieregge-cDKqFb-NOZc-unsplash

Vodič kroz materijal – sve što trebate znati o vuni

Je li vuna održiva?

Povećana zabrinutost potrošača zbog klimatskih promjena potaknula ih je da više razmišljaju o svojim navikama i predmetima koje svakodnevno koriste. Tako im je danas sve bitnija i održivost materijala od kojih je napravljena njihova odjeća. Iako se vuna već godinama smatra jednim od ekološki najprihvatljivih materijala, je li ona uistinu eco-friendly?

Polako nam dolazi hladnije vrijeme i ljudi se pripremaju za preraspodjelu ormara ili nabavu zimske odjeće. Prilikom odabira zimske odjeće mi ćemo vam uvijek preporučiti da birate prirodne materijale, s obzirom na to da odjeća od različitih sintetičkih materijala jako šteti okolišu i tijekom pranja ispušta mikroplastiku. Zato se vuna čini idealna za zimsku odjeću jer osim što nas zimi savršeno grije, ne ispušta mikrovlakna i biorazgradiva je. No ona nije veganski materijal pa se mnogi pitaju je li ona zaista dobra te da li šteti okolišu i životinjama. Ako vas zanima više, čitajte dalje.

Kako se pravi vuna?

Vuna dolazi od različitih životinja. To je protein koji raste iz kože ovaca, koza, lama i drugih sličnih životinja. Vuna se također odnosi na tekstil koji se izrađuje od životinjskog runa nakon što se vuna skrati, prede i utka u tkaninu. Budući da runo svake godine nakon rezanja ponovno izrasta, vuna je prirodni, obnovljivi izvor vlakana, što ga čini jednim od najodrživijih materijala.
Većina vune dolazi od ovaca, koje se obično šišaju jednom godišnje u proljeće. Kad se ovca pravilno šiša, runo s ovce odlijepi se u jednom komadu i životinja izlazi neozlijeđena iz postupka. Zatim se runo očisti, odnosno uklanja se prljavština, grančice, lišće i višak lanolina (prirodno proizvedeno ulje koje se čuva za uporabu u kozmetici i mastima). Postoje dvije metode dobivanja vune – šišanje i češljanje. Vunena vlakna mogu se napraviti u obliku duge, ujednačene i glatke niti ili kratkih vlakana. U prvom je slučaju vuneni proizvod mekan i svilenkast, dok će druga opcija biti prepuna brojnih niti koje strše u svim smjerovima što ćemo na koži osjetiti kao da nas “pika”. Vunena pređa utkana je u tkanine na velikim vodoravnim razbojima, od kojih je većina danas kompjuterizirana. Uzorci se mogu ugraditi u tkaninu tijekom tkanja ili se tkanina može obojiti nakon tkanja. Najveći proizvođači vune su Australija i Kina, dok Novi Zeland i Australija imaju najviše ovaca po ljudskoj populaciji.

Prednosti vune

Vuna dolazi od ovaca i obnovljivi je izvor materijala. Vuneni odjevni predmeti su prirodno prozračni, odlično reguliraju toplinu i mogu vas grijati čak i kad ste mokri. Super je i da vuna ne smrdi, odnosno proizvodi od vune su vrlo otporni na mirise zbog prirodnih, antimikrobnih svojstava koja ne dopuštaju vezivanje bakterija i njihovo naknadno razvijanje na vlaknima u tkanini. Dugotrajan je materijal i obično ne zahtijeva puno kemikalija u fazi prerade, može se lako reciklirati i sve veći broj tvrtki izrađuje odjeću od reciklirane vune, koristeći tekstilni otpad koji je obnovljen bez ponovnog bojanja. Vuna je vrlo svestran materijal koji se koristi za niz proizvoda, uključujući odjeću, čarape, cipele, izolacijske podloge, izolaciju doma, madrace, posteljinu, tepihe i prostirke.

Utjecaj na okoliš

Vuna, kao i sve što ljudi proizvode i koriste, na neki način utječe na okoliš. Ona potječe od životinja, od kojih je većina pripitomljena i stoga imaju značajan utjecaj na okoliš koji nastanjuju. Ovce su preživači, što znači da ispuštaju plin metan. Zbog toga otprilike 50% ugljičnog otiska vune dolazi od samih ovaca, dok druge tkanine imaju veće emisije iz svojih proizvodnih procesa. Nakon konoplje, vuna troši manje energije i ima manji ugljični otisak od ostalih tekstilnih vlakana. To je djelomično zato što se ovce mogu uzgajati na neobradivim površinama i grubim terenima.

S aspekta održivosti, vuna je prirodan proizvod koji je potpuno biorazgradiv. Brzo se raspada, vraćajući hranjive tvari u tlo bez ispuštanja plastičnih mikrovlakana u okoliš, za razliku od sintetičkih vlakana. Međutim, mnogi proizvodi od vune sadrže štetne kemijske boje ili završne obrade koje se mogu ispustiti u okoliš dok se odbačeni predmet biorazgrađuje. Komercijalno bojenje kemijski je intenzivan proces koji se oslanja na teške metale i proizvodi otrovni otpad. Budući da se velik dio toga radi u zemljama u razvoju uz minimalni nadzor i regulaciju, teški metali i otrovni otpad česti su nusproizvod svih završnih obrada tekstila.

Utjecaj na životinje

Postoji opravdana zabrinutost zbog uvjeta u kojima se mnoge ovce i koze čuvaju radi vune. Kako se industrijska proizvodnja povećava kako bi zadovoljila rastuću globalnu potražnju, mnoge ovce drže se u sve skučenijim uvjetima na pretjerano ispašenom zemljištu. PETA je 2018. godine objavila videozapise koji su otkrili okrutno postupanje strigača u Južnoj Africi. Kontroverzni postupak izazvao je posljednjih godina mnoge modne brendove da zbog toga bojkotiraju vunu. Mulesing je postupak uklanjanja nabora kože oko anusa kako bi se spriječilo okupljanje muha, koje se inače ukopaju u meso životinje i tamo polažu jaja. Iako se to radi s ciljem da se smanje infekcije i bolesti ovaca, sam proces je vrlo okrutan. Takav postupak je na primjer zabranjen na Novom Zelandu, ali se još uvijek prakticira u dijelovima Australije. Zato je dobro prilikom kupovine potražiti certifikate poput “Responsible Wool Standard” (RWS), što znači da se vuna dobiva samo od ovaca koje se tretira s poštovanjem, ali i da se tlom i mjestom njihova boravka upravlja na odgovoran način.

Zaključak je da je vuna svakako jedan od najodrživija materijala, samo je, kao i inače, bitno pametno kupovati i provjeriti odakle dolazi materijal te ima li certifikate koji nam potvrđuju da je materijal dobiven na etički način.

PHOTOS BY: Unsplash / Sva prava pridržana

Vezani članci

Naša web stranica koristi kolačiće kako bismo vam pružili najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima koje koristimo možete pronaći u našim Pravilima privatnosti.