Da spas planeta itekako počinje od pojedinca, svjedoči tome i sljedeća priča. Naime, čovjek u južnom Senegalu postavio si je ambiciozan zadatak posaditi pet milijuna stabala u sljedećih pet godina. Na ovaj vizionarski projekt došao je Adame Diéméa kada se vratio kući u regiju Casamance 2020. nakon nekoliko godina rada u Europi.

Kako piše BBC, ovaj 48-godišnjak bio je šokiran činjenicom da je u selima koja su u njegovoj mladosti bila naseljena stotinama golemih stabala sada preostala samo šačica njih, ako ih uopće ima. “U nekim selima ne možete pronaći niti jedno drvo. Posijeku ga, ali ne razmišljaju o ponovnoj sadnji”, rekao je za BBC.

Diljem Afrike dezertifikacija je jedan od razloga za krčenje šuma, ali u ovom području, duž prostrane rijeke Casamance, vjerojatnije je da je drveće posječeno u građevinske svrhe, poput izgradnje kuća, ili za proizvodnju drvenog ugljena.

Diémé, koji sada radi kao voditelj projekta za španjolsku nevladinu organizaciju u Casamanceu, a također volontira kao poljoprivredni instruktor, odlučan je sve to promijeniti. Bez velikih zaliha bogatstva, počeo je skupljati novac kako bi svoj san ostvario  i upotrijebio je 5000 dolara iz vlastitog džepa kako bi pokrenuo inicijativu.

Naporno je radio na tome da se uključi u zajednice u cijeloj regiji i da dopre do žena, za koje je znao da će biti u stanju nositi se s izazovom organiziranja masovne sadnje sadnica. “Ako želite voditi dobar projekt, počnite sa ženama”, rekao je Diémé.

Ono što je učinio jest spojiti svoju strast prema sadnji drveća pomažući ženama da steknu vještine kako bi postale male poljoprivrednice i prodavale svoje proizvode na lokalnim tržnicama.

“U početku nismo znale kako posaditi sjeme i što učiniti da uzgojimo usjeve”, rekla je jedna od žena, Safi Yetou. “Sada imamo svakakvih vrsta voća za prodaju na tržnici i ne ovisimo ni o kome. Sada svi imamo račun u banci i nitko mi ne može govoriti što smijem, a što ne”, dodala je.

Ovaj hvalevrijedan projekt poznat je kao Ununukolaal, što na lokalnom jeziku Jola znači “Naše drveće”. Sadi se do 12 vrsta, od palmi i tamarindi do kapoksa i stabala limuna. Zapravo, sorte ovise o potrebama zajednice i terenu.

U posljednje tri godine njegovano je i ukorijenjeno više od 142.000 sadnica. To znači da još treba obaviti nevjerojatnu količinu sadnje ako Diémé želi postići svoj cilj u sljedećih pet godina, ali on i njegova partnerica Yolanda Pereñiguez vrlo su optimistični.

Pereñiguez radi kao krojačica i bila je ključna u pomaganju u organiziranju sredstava tako što je dizajnirala majicu kratkih rukava koja se uglavnom prodaje u inozemstvu za 15 dolara. Zajedno sa svojom kolegicom Raymonde Coly, rade u malenoj radionici s dva šivaća stroja kako bi ih izradile majice od lokalne tkanine, s ušivenim prepoznatljivim likom baobaba, a svaki prodani  komad može platiti 15 sadnica drveća.

“Odabrala sam baobab jer je on simbol afričkog drveta”, rekla je. “Sjajno je znati da ove majice idu po cijelom svijetu, u Europu, pa čak i u Kanadu kako bi pomogle u projektu sadnje stabala”, zaključuje suradnica na ovom velebnom projektu koji itekako čini dobro lokalnom stanovništvu, ali i planetu općenito.