Ilustratorica, zaljubljenica u biljke i arhitektica, sve je u jednom vlasnica profila @orlabird, Dora Stipaničić. Njezine magične i miljama daleko od realnog svijeta ilustracije osvajaju publiku, a njezina ljubav prema biljkama prožima vizure njezinih crteža. Kada biste samo na trenutak zastali i upili Dorin rad, prepoznali biste poruku – vrijeme je za povratak prirodi i samima sebi!
Tko stoji iza profila Orla Bird? Možeš li nam reći nešto više o sebi i svojoj ljubavi prema biljkama?
Iza aliasa stoji Dora Stipaničić, arhitektica koja je promjenila karijeru i otvorila svoj ateliera za ilustracije. Biljke između ostalog doživljavam kao zeleni dekor, ali prvenstveno kao žive organizme koji stvaraju potpuno drugačiju atmosferu u prostoru u kojem se nalaze. Ne volim sterilnost i puno bolje se osjećam u zelenoj džungli u interijeru.
Tvoje ilustracije već neko vrijeme intrigiraju domaću publiku, a pravi boom si doživjela prvom izložbom u galeriji Greta. Kako su se stvari u međuvremenu razvijale?
Izložba u Greti održana je prije nešto više od godinu dana i od tada sam prolazila dosta bolan proces propitivanja što želim od svoje karijere te što zapravo želim raditi na dnevnoj bazi. Tako sam u godinu dana od stanja u kojem mi je ilustracija bila samo zabavan hobi došla do toga da ću dati otkaz u arhitektonskom uredu u kojem sam radila i otvoriti svoj obrt za ilustraciju. Bez obzira što sam najčešće iskrena prema sebi, bilo mi je jako teško prihvatiti da sam zadnje desetljeće zapravo išla u donekle pogrešnom smjeru.
Kroz ilustracije tvog potpisa nazire se jaka povezanost s biljkama, a jednim pogledom na tvoj dom jasno je da ti živiš zeleni svijet. Kada je započela ljubav prema biljkama?
Intenzivnija ljubav prema biljkama počela je relativno nedavno, 2014. godine, kad sam počela živjeti sama. Nekoliko biljaka sam kupila, nekoliko dobila na poklon, ali većinu sam uzgojila iz koštica ili razmnožavanjem reznicama koje puste korijenje ako ih dovoljno dugo držite u vodi. Iako biljke redovito dijelim prijateljima ili bilokome tko izrazi želju, uvijek ih se ponovno nakupi jer jednostavno si ne mogu pomoći da kod oblikovanja biljke odrezane grančice ne stavim u vodu.. i tako opet završim bez ijedne slobodne površine u stanu.
U tvome domu ističu se predivne monstere, a nastale su rasadom.Uvriježeno je mišljenje da je monstera jedna od biljaka koja zahtijeva posebnu pažnju. Kako je tekao proces rasade tih biljaka i njihov razvitak?
Vjerojatno će ovo većini zvučati čudno, ali biljke uopće ne dohranjujem niti ne biram neku posebnu zemlju za svaku. Ne kažem da je to dobra praksa, ali većina njih mi odlično uspijeva pa nemam potrebu, a iskreno nemam ni vremena za to. Isto tako, nemam neko posebno vrijeme zalijevanja, zalijem ih pojedinačno kad u prolazu procijenim da im treba vode. Al’ ne žale se 🙂
Koliko biljaka posjeduješ u svom domu? Koje vrste? Koja ti je najdraža?
Imam oko stotinjak biljaka u stanu i na terasi. Destak avokada, desetak Monstera deliciosa koje sam sve razmnožila iz jedne biljke, jednu malu Monsteru adansonii, Pileu (Chinese money plant), nekoliko Ficusa benjamina, jedan Ficus elastica, nekoliko jasmina, Alocasie odore, agave koje začudo odlično uspijevaju u interijeru, chilli papričice, kaktuse, dvije vrste Sanseveria, juke, palme datulja, jednu dvometarsku bananu i još nekoliko biljaka penjačica kojima zaboravljam imena. Obožavam monstere i fascinira me način na koji rastu podupirući se svojim zračnim korijenjem.
Društvene mreže su neiscrpan izvor biljkoljupcima i sve je više profila koji su posvećeni prezentaciji kućne džungle. Koje poznate profile pratiš i zašto, što domaće, što strane?
Profile @botanike, @biljkesuzelene, @papratkolektiv, @dnevnadozabiljaka pratim, no moram priznati da se puno više fokusiram na ilustratorske profile nego na zelene. Sviđaju mi se jer promoviraju estetiku prirodnog i održiv način života.
Osim zalijevanja, koji bi savjete plus dala green početnicima?
Mislim da je moja tajna u tome, s obzirom da ne dohranjujem niti ne biram zemlju za biljke, da jako često biljke presađujem u odgovarajuće tegle čim vidim da im treba više mjesta. I naravno, sve tegle moraju imati rupe s donje strane da višak vode iscuri, kako nebi došlo do truljenja korijena zbog nakupljene vode. Ne pričam s biljkama ali mislim da mogu osjetiti da je moj fokus često na njima i da zbilja svaku pojedinačno pratim kako raste pa su zadovoljne.
Priča se kako je briga o biljkama povezana i s drugim promjenama u životu, većina se biljkoljubaca sve češće okreće zero waste i sustainable načinu života. Možeš li to primijetiti i kod sebe?
Sigurna sam da je želja za uzgajanjem biljaka povezana sa svjesnošću da nam u ovom urbanog načinu života fali kontakt s prirodom, što sa sobom nosi potrebu da se prema prirodi bolje odnosimo. Od kad znam za sebe volim reciklirati i reducirati nepotrebne stari koje posjedujem. Užasno me počeo opterećivati otpad koji stvaram iako ga razvrstavam, novu odjeću ne kupujem više skoro uopće, šivam ili kupujem second-hand, pa tako i kad oslikavam odjeću svojim ilustracijama uvijek nabavljam vintage komade, da se i oni iskoriste umjesto da potičem proizvodnju novog. Kuham sama i skoro nikada ne jedem vani niti ne kupujem gotovu hranu, koristim boce za vodu za višekratnu upotrebu.. ali ima tu još dosta prostora za napredak.
I za kraj, koju biljku bi željela imati u svom domu, a još je ne posjeduješ?
Već dugo sanjam o biljci Ficus lyrata, ali jasno mi je da se moram suzdržati od nabavljanja novih zelenih prijatelja. 🙂