“Svoj život bih opisala kao ispunjen, ali i pomalo kaotičan. Upravo iz razloga jer se bavim toliko različitim stvarima, stalno se nešto događa, ima puno ups and downs i smatram se “uspješnom” osobom jer imam privilegiju da samoj sebi kreiram svakodnevicu, a da nije unaprijed definirana od strane nekog poslodavca kojem zapravo nije stalo do mene i mojih interesa. Ponekad se malo osjećam kao Pipi Duga Čarapa jer „Radim si svijet, lala lala, kakav mi se sviđa!“, započinje svoju priču Marie Wasler, Austrijanka koja se tijekom studija doselila u Zagreb u kojem je nakon završetka školovanja i ostala. Marie je svoje prve pratitelje osvojila kreiranjem predivnih veganskih jela u pink boji, a za Green.hr smo je pitali i nešto o njezinom životu koji je ispunjen dnevnim poslom, yogom i druženjem sa životinjama.
View this post on Instagram
Možeš li nam reći nešto o svom food bloganju? Kada si se konkretnije zainteresirala za kulinarstvo? Je li došlo prije ili poslije veganstva? Kako je biti veganka u fast food svijetu? Moraš li svoje navike prilagođavati dnevnim obavezama?
Kuham već jako dugo, počela sam se negdje s 15 ili 16 godina intenzivnije baviti kuhanjem (danas imam 28 godina) nakon što sam pogledala neku epizodu Jamieja Olivera na TV-u, tako da je kuhanje svakako došlo prije veganstva. Mislim da mi je upravo zato bilo jako jednostavno prelaziti na vegansku prehranu jer mi istraživanje novih recepata i kulinarskih svjetova nije bilo ništa strano. Kako je biti veganka u fast food svijetu… rekla bih jednostavno i teško istovremeno. Za mene jednostavno jer osim što živim u Zagrebu i u Grazu gdje je super veganska ponuda, obožavam kuhati sama pa mi ne predstavlja problem kad ne mogu ići u restoran. Ali s druge strane je teško, frustrirajuće, jer je gastronomija i dalje jako nekreativna i zatvorena kada je u pitanju veganska hrana. Rijetko tko od “nas vegana” očekuje imitaciju poznatih jela na veganski način s kompliciranim i skupim namirnicama. Bili bismo i s ukusnim špagetima aglio e olio ili povrtnim rižotom zadovoljni. Tu zaista još ima jako puno prostora.
Uz veganstvo i kuhanje, trenerica yoge si u adidas Runners Zagreb. Kako je započela cijela priča? Tko su tvoji polaznici?
Trkački klub adidas Runners Zagreb sam otkrila prije godinu i pol, taman kad sam završavala svoju obuku za yoga instruktoricu. Upala sam tad u jedan od njihovih besplatnih programa kao potpuni početnik u trčanju, a njihov trenerski tim je mene i još 9 fantastičnih žena pripremio za Wings For Life utrku u Zadru. U tom periodu sam se s Runnersima jako povezala i uskoro nakon toga mi je bila pružena prilika pridružiti se odličnom trenerskom timu. Tamo vježbam yogu s rekreativnim hobby sportašima i pomažem im u svojim recovery fazama s yoga flowima prilagođenim trkačima. Prije koronavirusa sam također držala yogu u jednoj poznatoj zagrebačkoj marketinškoj agenciji, no nažalost je to i dalje pauzirano budući da je većina ljudi i dalje radi od kuće. Valjda mi svemir govori da je vrijeme za pokretanje online yoga studio.
View this post on Instagram
Što se tiče same strukture pratitelja, prate li te više zbog kuhanja, ili zbog yoge? Ili zbog cijelog načina života?
Nažalost jako rijetko dijelim sadržaj povezan s yogom na Instagramu, iako mi je svakako u planu to pojačati. U karanteni sam držala puno live yoga satova na Instagramu što su ljudi predobro prihvatili i dosta me ljudi iz globalne adidas Runners zajednice zapratilo. Pokušavam što više dijeliti iz svih aspekata: vegansko kuhanje, održiv način života, yogu… Ali zapravo mislim da su glavne zvijezde na mom kanalu moje 3 mačke i pas. 🙂
Gdje pronalaziš inspiraciju za recepte?
Doista, uvijek iznenadiš novim i još boljim receptima, pa otkuda ideje zapravo dolaze? Inspiracija mi dolazi od svugdje – ponekad imam odmah jasnu sliku u glavi čim pogledam neku namirnicu, imam hrpetinu kuharica doma pa kombiniram ono što mi se sviđa ili “veganiziram” obične recepte, družim se i pratim pretalentirane ljude na društvenim mrežama koji me svakodnevno inspiriraju svojim kulinarskim umijećima. Osim toga se volim inspirirati i na Pinterestu. Uglavnom od svuda po malo, zato i preferiram slanu kuhinju, a ne pečenje kolača jer mi do da veću slobodu u eksperimentiranju.
View this post on Instagram
Hajdemo malo o yogi još… koliko su ti se životne navike promijenile s početkom prakticiranja yoge? Koji su benefiti? Kako je trajao tvoj put od praktikantice do trenerice yoge? Koja vrsta yoge je najbolja za početnike?
Yoga mi je doslovno promijenila život i smatram da sam zbog nje postala bolja osoba – brinem se više o sebi, svom zdravlju (ne samo fizičkom, nego i mentalnom), ali brinem se i imam više empatije prema drugima. Yoga je prekrasna cjelovita praksa koju zaista svatko može prakticirati jer je toliko raznolika da svatko može pronaći nešto za sebe. Kada pričamo o fizičkom aspektu, onda tu ima svega od laganih i smirujućih praksi, sve do jako dinamičnih i naprednih stilova yoge. A kada pričamo o mentalnom aspektu, možemo prakticirati meditaciju, mindfulness, razne tehnike disanja, proučavanje svetih spisa… Lista je jako dugačka. Yogu sam često kroz život tu i tamo prakticirala, ali nikad za ozbiljno. No prije 3 godine sam napokon pronašla učitelja koji me toliko oduševio i stalno sam mu dolazila na satove. Nakon godinu dana prakse sam se priključila jednom 40-dnevnom ciklusu u kojem smo svaki dan u 6 ujutro 40 dana zaredom zajedno u grupi vježbali yogu i tad sam znala da želim dublje uroniti u taj svijet i brzo nakon toga sam upisala školu… i evo me danas. 🙂 Mislim da nema baš te jedne vrste yoge koja je najbolja za početnike, nego je puno važnije naći neki studio i učitelja koji ti odgovara. U svakom studiju se nude početnički satovi neovisno u stilu yoge koji se tamo prakticira. No ako već moram neki posebni stil preporučiti, onda bih preporučila Dharma yogu jer je to upravo ta yoga koja me toliko fascinirala prije 3 godine.
Na tvom Instagram profilu pratimo i tvoje neodoljive kućne ljubimce, psa Kali i 3 mace. Možeš li nam reći nešto više o njima? Kako spojiti brigu o kućnim ljubimcima i sustainable život?
Što reći o njima osim što me istovremeno najviše izluđuju i najviše ih volim. Ja si svoj život bez njih ne mogu zamisliti jer me neizmjerno usrećuju svaki dan, nikad nije dosadno s njima i druženje s njima je kao neka vrsta terapije. Svi su udomljeni i imaju neku tužnu priču: Jedan mačak je bio bačen u smeće s cijelim leglom kad su imali samo par dana, drugi mačak je pronađen s ozljedom na glavi u Dubrovniku, pretpostavlja se da mu je netko šutnuo u glavu, a treća maca se odjednom pojavila ni od kuda u Slavoniji na jednoj svadbi na kojoj sam bila gošća. Sretna sam što sam je pronašla jer ima dosta zdravstvenih tegoba i ne znam kako bi to završilo da se morala izboriti sama za sebe. Kujica Kali je također izbačena na ulicu kao beba…. Imam mini azil doma. Moram priznati da su sustainability i kućni ljubimci nažalost teško spojivi. Sva njihova hrana je upakirana u plastiku, izmet se najčešće mora pokupiti plastičnim vrećicama (ja u većini vremena koristim samo papirnate ručnike) itd. No smatram da ima bitnijih stvari za riješiti prije nego što se bacimo na tu problematiku jer smo ipak mi ljudi i naš način življenja ti koji narušavamo prirodni balans.
View this post on Instagram
Kada pričamo o “zelenom” načinom života s kućnim ljubimcima,
onda možemo paziti na sljedeće stvari:
Kada pričamo u njihovoj hrani možemo si postaviti sljedeća pitanja: Otkud dolazi, što je unutra, je li proizvođač etički korektan? Možemo birati “zelene” opcije, čak i vegetarijanske i veganske u nekim slučajevima. Zdravlje kućnih ljubimaca uvijek mora biti na prvom mjestu pa bih svakako izbjegavala komercijalne brendove koji u najviše slučajeva nisu zdravi odabir hrane te zagađuju okoliš u procesu proizvodnje. Također možemo paziti na kupujemo netoksične, organske proizvode za njegu kućnih ljubimaca i za mačke možemo birati prirodni pijesak itd. Tko želi, uvijek će pronaći način kako poboljšati svoj odnos s okolišom u bilo kojem aspektu života.
Kada govorimo o sustainable životu ne možemo o njemu pričati bez zero waste momenta. Što misliš o tome? Kako se ti odnosiš prema sustainable/ zero waste životu? Imaš li neki savjet za čitatelje Greena, kako početi sa zero waste načinom života?
Iako se trudim, svakako ne živim zero waste život jer otpad koji stvaram na kraju mjeseca ne stane samo u jednu staklenku. No zato se trudim živjeti low waste život. Trudim se stvarati što manje otpada, smanjiti vlastitu potrošnju dobara, reciklirati, dobro razmišljam prije kupnje je li mi to zaista treba, ponovno upotrebljavam i doniram stvari koje bi se inače samo bacile. Ako se želimo okrenuti zero ili waste načinu života, prvi je korak osvijestiti problem (svoj i u društvu) i vlastito konzumiranje. Ne trebamo 5 različitih šampona ili 3 sredstva za čišćenje podova. Također ne moramo baciti hranu samo jer je rok trajanja prošao, najčešće namirnice vrijede još puno duže. Takvih malih no bitnih stvari u našoj svakodnevici ima milijun. Najjednostavnija stvar koju zaista svatko može napraviti jest odbijati plastične vrećice i nositi vlastite platnene vrećice u kupovinu te koristiti jednu staklenu bocu za vodu umjesto 10 plastičnih. Ponekad ujutro šetam sa psom po kvartu i usput skupljam smeće s ceste plastičnim vrećicama koje sam morala uzeti u dućanu kad sam zaboravila ponijeti svoje platnene. Tako ta vrećica dobiva jednu dobru svrhu, a mi smo počinili dobro djelo i pomogli da smeće na završi negdje u kanalizaciji, u nekoj rijeci ili kasnije u moru. Zainteresiranim ljudima bih također preporučila knjigu Zero Waste Home od Bee Jonson.
View this post on Instagram
