Ovo je priča o ljudima koji su odlučili uzeti stvar u svoje ruke umjesto sjediti doma na kauču i čekati da netko drugi nešto napravi. Svima nam je jasno da klimatske promjene mijenjaju svijet kakav znamo i koji smo stvarali godinama i da će trebati još puno godina da na to utječemo, ali postoji još jedan faktor na koji možemo odmah utjecati, a to je onaj ljudski. Ljudsko onečišćenje i nemar su žalosna slika koju ćete vidjeti pa skoro gdje god krenuli. Osim po gradu, ispred zgrada i oko kontejnera, takvu sliku ćete često vidjeti i u parkovima, šumama i rijekama. Briga za očuvanjem okoliša postala prijeko potrebna za dobrobit svih bića i to je nešto na što možemo utjecati svakodnevno. Mnogi su u vrijeme kada je započela pandemija počeli razmišljati o tome što bi mogli učiniti bolje za svoj okoliš i planet, a jedan od takvih pozitivnih primjera je upravo inicijativa Čisteći medvjedići koju je pokrenula skupina građana kako bi učinila nešto za svoj okoliš, potaknula na čišćenje hrvatskih šuma i općenito podizanje kolektivne svijesti o važnosti očuvanja okoliša. Uspjeli smo popričati s dvoje članova ove odlične inicijative, Marijanom Žnidarec iz Zagreba i Mislavom Lasićem iz Splita, koji su nam rekli malo više o tome kako je sve počelo, gdje sve djeluju, kako izgledaju njihove akcije te kako se i vi možete uključiti.

Recite nam malo o tome kada i kako ste započeli s ovom inicijativom?

Marijana: Osnivač Čistećih medvjedića Perica Štefan je inače koncertni promotor i kad je došla korona i koncerti se višu nisu mogli održavati, vratio se iz Zagreba u Novu Kapelu svojoj obitelji. Tamo je sa sestrom Valentinom i nećakinjom Magdalenom počeo čistiti šumu, kako on voli reći, između dvije pressice Stožera. Na Dan planeta Zemlje prošle godine objavio je svoje akcije javno na Facebooku i pozvao druge da se priključe.

Mislav: Tad su i Mali leteći medvjedići slavili 30 godina postojanja pa se zgodno poklopilo. Oni su bili inspiracija za ime jer “borit će se svi i šumu spasiti”. U ovih godinu i pol dana imamo preko 500 Čistećih medvjedića iz cijele Hrvatske koji su čistili makar jednom s nama, a posebno veseli da je među njima i puno djece.

Kako izgledaju vaše akcije čišćenja i kako birate lokacije za čišćenje?

Marijana: Svaka akcija je pomno osmišljena. Prvo se napravi izvidnica terena koji se planira počistiti. Važno je znati što nas čeka na terenu zbog što bolje pripreme (vreće, alat, rukavice,…). Akcije su većinom jednodnevne, za vikend kada je većina sudionika slobodna. Sama akcija traje tri do četiri sata nakon čega slijedi druženje uz iće i piće. Valja se nagraditi. Prikupljeno smeće stavlja se na hrpu i javlja lokacija nadležnim službama za odvoz smeća, ovisno u kojem mjestu ili gradu čistimo. Ono što nam je najvažnije i na što uvijek prije početka svake akcije stavljamo naglasak je da niti jedan komad smeća nije vrijedan ozljede ili dovođenja sebe u opasnost. Nažalost, lokacije čišćenja nameću se same od sebe jer smeća ima posvuda.

Mislav: Akcije čišćenja dogovaramo na našoj Facebook grupi. Ako netko naiđe na neko kritično mjesto u gradu, onda ukaže na to i tada se kreće u organizaciju. Akcije budu zanimljive jer pronalazimo razne vrste smeća i predmeta iz davnih doba (jugoslavenske novčiće, tetrapake sokova, mesne odreske, itd). Obavezno napravimo pauze za okrjepu jer drugačije ne bismo mogli izdržati s obzirom koliko se toga ima očistiti.

Kakav otpad najčešće pronalazite te što možete izdvojiti kao nešto najneobičnije što ste pronašli do sada?

Marijana: Apsolutno sve!  Nema čega nema, od igle do lokomotive. Plastika u svim oblicima (ambalaža, vrećice, zdjele,…), limenke svih vrsta, staklene boce, dijelovi automobila, odjeća, obuća, vatrogasni aparat, vibrator, tepisi, gume, prezervativi, test za trudnoću, slika s ultrazvuka, a uboli smo i novčanicu od 100 kuna. Tako da stvarno nema čega nema.

Mislav: Upravo kako sam spomenuo u prošlom odgovoru, nalazili smo svakojake, svakodnevne vrste otpadaka, ali i zaboravljene predmete iz davnina (šahovske figurice, starije mobitele, punjače, odjevne predmete, walkman). Na jednoj akciji iskopali smo čitavu odjevnu kombinaciju zbog čega smo posumnjali da je ispod netko čak i pokopan, ali takvi Poirot slučajevi ipak nisu ostvareni.

Tko je sve dio vaše inicijative? Može li vam se bilo tko pridružiti?

Mirjana: Čisteći medvjedići su šarolika ekipa. Prevladava ženska populacija, ali zato svaki momak časno brani obraz muškom rodu. Godine su samo broj, ali ako moramo precizirati, mislim da pokrivamo skalu od tri do 93. Dobrodošli su svi, veliki i maleni. Jedini uvjet – dobra volja!

Mislav: Kao što kaže Marijana, pridružiti se mogu svi zainteresirani. Imali smo situacija da se ljudi priključuju sami na svoju ruku dok je akcija već bila u tijeku i to nam je puno značilo, pojedinci još uvijek nisu izgubili tu nit svoje osviještenosti i humanosti. Hvala svima na tome!

Mislite li da su Hrvati ekološko osviješteni? Ako ne, kako mislite da bi se mogao narod dodatno potaknuti na ovakve akcije i općenito na veću brigu o okolišu?

Marijana: Znate kako se kaže, može to i bolje! Vidi se pomak i želja za promjenom. Međutim, ima tu još puno posla. Definitivno je potrebno educirati i osvještavati, kako mlade tako i starije. Malim koracima do velikih promjena. Priroda može bez nas, ali mi bez nje, teško. Zato budimo primjer drugima i svojim postupcima mijenjajmo sebe i druge nabolje!

Mislav: Dio građana je itekako osviješten, ali, po meni, veći dio još uvijek nije. To se vidi i po navikama neodvajanja otpada, ostavljanja glomaznog otpada na svakom kantunu po gradu, nesakupljanja sitnih otpadaka iz okoliša iza sebe. Edukacija, ali i kazne za ove neodgovorne su jedino rješenje, a platforma “Ja bolji građanin” je odlična u educiranju nas običnih građana pa preporučujem da ju zapratite na društvenim mrežama. Na kraju, svakome bi trebalo biti u cilju brinuti o okolišu u kojem živi i činiti ga ljepšim za življenje.

Što mislite da bi država trebala napraviti kako bi smanjila nakupljanje velike količine smeća na odlagalištima, ali očito i ostalim mjestima po gradu i šumama?

Marijana: Za početak bi bilo dobro da se upotreba plastičnih vrećica zabrani 100%. Da se uvede i potiče upotreba višekratne ambalaže.  Da se otvori više reciklažnih dvorišta dostupnih svima i da se saniraju divlji deponiji te počnu naplaćivati kazne za prekršitelje.

Mislav: Slažem se s Marijanom. Država, ali i lokalna samouprava imaju veliku odgovornost. Svakako nam treba više reciklažnih dvorišta s prilagodljivim radnim vremenom. Kad bi svatko od nas dao minimalan doprinos u tom velikom sustavu možda bi se nešto i promijenilo. Zato, ajmo svi samo naprijed!

Na kojim područjima Hrvatske sve djelujete i kako se ljudi mogu priključiti akcijama?

Marijana: Na Facebooku smo se podijelili u dvije grupe za dogovore: kontinentalni dio i Dalmaciju.  Potražite ih i pridružite nam se! Cilj nam je da se “proširimo” na cijelu Hrvatsku, ali za to ipak treba malo više vremena. To nas nije spriječilo da organiziramo pokoju akciju na planini, jezeru, potoku, ali i van granica – u  Islandu, Estoniji, Cipru, Gruziji. Čekamo da prestane korona pa da možemo normalno putovati i onda se nadamo nešto slično organizirati i u susjednim zemljama, iako sličnih inicijativa već ima puno.

Mislav: Htio bih istaknuti jednu akciju koja je mi je baš silno draga. Sredinom kolovoza bili smo na čišćenju Perinog potoka u Drnišu s drniškim srednjoškolcima i bilo je baš ispunjavajuće. Inače, aktivne ČM odrede imamo u Splitu, Trogiru, Zagrebu, Križevcima i Novoj Kapeli gdje je sve započelo, a pozivam i vas koji čitate da osnujete svoj jer zaista nije komplicirano, treba samo malo dobre volje. Za više informacija javite nam se na Facebooku ili Instagramu pa ćemo vas uputiti što i kako dalje. Također, želja nam je započeti edukacije i radionice u vrtićima i školama kako bismo zainteresirali i naše najmlađe!

Što vas  je motiviralo da se priključite Čistećim medvjedićima?

Marijana: Mene osobno je privukao pozitivan duh i činjenica da postoje ti tamo neki ljudi koji nesebično daju sebe i svoje vrijeme, a uz sve to se dobro zabavljaju. Imam osjećaj da radimo neki pomak i pozitivnu promjenu, a to je zaista jako dobra motivacija. Ljudi nas sve više prepoznaju i pridružuju nam se jer i oni vide to isto. Došla sam na svoju prvu akciju 21.03.2021. u Križevce. Bila je to ljubav na prvi “komad smeća” i ostalo je povijest.

Mislav: ČM me privukla potreba za djelovanjem u gradu vječnog smeća, Splitu, ali negativu na stranu, stvari se ipak mijenjaju nabolje, mičemo se s mrtve točke. Privukla me pozitiva, druženje i neopisiv osjećaj činjenja dobrog djela.

Po čemu se ČM razlikuju od prijašnjih volonterskih iskustava?

Marijana: Trudim se volontirati koliko mi vrijeme i obveze dopuštaju. ČM bih izdvojila jer se tu od prvog dana osjećam kao “doma”. Duh ČM nije samo akcija vikendom na par sati već nešto što traje 24/7, 365 dana u godini.

Mislav: Danas su ČM puno jači jer djeluju na širem području Hrvatske, a i dalje se šire. Nadam se da širenje neće ni stati jer takve akcije u 21. st. jednostavno su neizbježne i bit će sve prisutnije, ali bitno je da djelujemo i sprječavamo nastanak požara, a ne da ga gasimo u zadnji tren! Čisto, čisto!